Ne vjerujem da postoji itko na našim prostorima tko ne poznaje okus korijena hrena. Druga je stvar sa poznavanjem te biljke u prirodi. Hren zbunjuje nadzemnim dijelom busena listova koji imaju posve drugačiji oblik u ranoj mladosti, adolescenciji i najzad kao zrela biljka spremna za cvatnju. A sve te promjene se dogode unutar samo par mjeseci. Sada,, početkom jeseni i nakon par toplih kiša - jednako kao i na proljeće nekako sredinom ožujka, je vrijeme izbijanja mladih, perasto rasparenih listića hrena.
Listovi hrena su također jestivi, no manje poznati kao takvi. Više je razloga - imaju oštar, gorko ljuti okus, nema ih u prodaji jer ne podnose transport i duže skladištenje, brzo se osuše, omlitave i najzad - malo ih ljudi uopće prepoznaje.
Hren posađen u podnožju voćaka čuva ih od napada ušiju, ali je slasna hrana nekim drugim bubicama.
Hren iz uzgoja, naročito većih površina pod hrenom, vjerojatno je zaštićen od tih bubica i puževa otrovnim kemikalijama pa nije baš ni pametno jesti njegovo lišće.
Po mom mišljenju ni takav korijen nije idealna hrana, jer zemlja u kojoj raste apsorbira dobar dio tog otrova posutog po površini. Ako volite pogledati poljoprivrednu emisiju nedjeljom, obratite pažnju na sve one reklame na početku. Desetak minuta hvalospjeva svim mogućim otrovima, a onda priče o zdravoj hrani.
Kod nas je hren samonikla biljka. Ljuti korijen se u vrtovima obično vadi u jesen, kada nestane lišće ili na proljeće, prije nego razvijeni listovi iscrpe korijen. Korijen treba prije upotrebe sitno naribati, što većini nas i nije lak zadatak.
Latinski naziv Armoracia rusticana nema veze sa glasovitom operom, ali vam ne ginu suze na kraju ribanja, kao što i opera dramatično završava, a glas vam privremeno postaje čisti, doduše neškolovani sopran.
Zbog intenzivnog gorko ljutog okusa listova hrena, predlažem prvo jelo navikavanja na taj okus neku mješavinu sa drugim zelenim lisnatim povrćem. Može to biti blitva, špinat ili kao u ovom receptu - kelj.
Drugi način eliminacije intenzivnog okusa listova hrena u kuhanim jelima je prvo ih kratko prokuhati u dosta vode, pa tek onda slijediti upute recepta.
I, ne treba pretjerivati. Počnite sa malim dozama. Ako vam se svidi, drugi put ćete staviti više listova hrena i isprobati ih kao sastavni dio drugih recepata - od sirovih listova preko kruha sa namazom, do finih sarmica umotanih u veće listove...
Zapečeni listovi hrena
Sastojci - glavica kelja, mladi listovi hrena (počnite sa samo pola šalice); zeleni peršin; 1 čašica kiselog vrhnja + 1 čašica kiselog mlijeka ili jogurta: 2 jaja; sol i papar. Masnoća za premazivanje tepsije.
Priprema: u većoj količini posoljene vode skuhajte skoro posve kelj i listove hrena, pa dobro ocijedite.
Rasporedite povrće u dobro podmazanu vatrostalnu posudu i pospite zelenim peršinom. Vrhnje i jogurt izmiješajte sa jajima, dodajte sol i papar i prelijte time povrće.
Zapeći u pećnici na 180 - 200°C oko pola sata


Primjedbe
Objavi komentar