Preskoči na glavni sadržaj

Jorgovan, Syringa vulgaris - Puding boje jorgovana

 

Jorgovan je toliko omiljena ukrasna biljka da je već potpuno izbrisano iz kolektivne svijesti kako potječe zapravo sa Balkana.
Nije mi poznato da li ju je itko vidio samoniklu u hrvatskoj prirodi zadnjih par stoljeća. Jedino divlje vezano uz jorgovan bi mogla biti opravdana reakcija inače pitomog susjeda ako vas vidi da mu bez pitanja i njegove dozvole čerupate jorgovan.
Fotografije samoniklog jorgovana sam dobila iz Srbije, Suva planina.
Kod nas, na taj rascvjetani, mirisni grm ili omanje stablo možemo često naići po zapuštenim i napuštenim seoskim posjedima, posebno u Lici. Da li je tu samonikli ili posađen - presađen iz prirode, nije posve jasno.
Nekada je jorgovan bio obavezan u svakom vrtu ili okućnici. Nije to samo lijep i mirisan ukras starinskih vrtova, sadio se i zbog dubokog, snažnog i razgranatog korijena koji je čuvao zemljište od osipanja. Jorgovan se tako lako rasađuje brojnim izbojima iz korijena da se bez po muke može u samo jednoj sezoni napraviti prekrasna živa ograda. Neće cvjetati baš prve godine, možda tek treće ako ga ne orezujemo, ali će izrasti gusto i bujno i visoko koliko god hoćete. Nemojte htjeti da naraste preko 4 - 5 m, to mu baš i nije u prirodi.
Cvjetovi jorgovana su jestivi.

Slika: Za slastice treba od svakog cvjetića otkinuti zeleni dio - čašku i peteljku, jer su gorke. Bolje je to raditi škaricama (ne ovima sa slike, to je tek prva faza rezanja sa drveta) da ne bismo sa zelenom čaškom otkinuli prstima i mirisne dijelove - prašnike.

O tome da se upotrebljavao kod vračanja, liječenja pa čak i egzorcizma, radije ne bih. Dosljedno ću ostati pri kulinarskoj upotrebi.
Jedan od ne može jednostavnijih recepata je onaj za puding. Brza, slatka, ekonomična, jednostavna, ukusna i ekstravagantna slastica kojom se i najveći drski kulinarski laik može praviti važan pred biranom publikom.
Za ovo jelo nam trebaju cvatovi starinskog, ljubičastog, mirisnog jorgovana a ne neki od brojnih ukrasnih hibrida raskošno lijepih cvjetova slabog ili nikakvog mirisa.
Puding boje jorgovana, recept
Sastojci - 0,5 l mješavine mlijeka i vrhnja za šlag (ili u mlijeko dodati komadić maslaca); 2 šalice cvjetića jorgovana bez zelenih čaški i peteljki (gorke su); 1 vrhom puna žlica jestivog škroba (Gustin); 1 žlica griza (instant pšenična krupica); 3 žlice šećera i par bobica borovnice (odvojiti iz zalihe smrznutog šumskog voća) ili 2 žlice nekog od koncentriranih voćnih sirupa tamno plave boje, ali ne intenzivnog mirisa.

Priprema - Cvjetove jorgovana treba preliti mješavinom mlijeka i vrhnja, pa zakuhati - samo da baci prvi ključ. Dodati voćne bobice ili sirup i poklopiti. Ostaviti poklopljeno da se barem ohladi na sobnu temperaturu, no što duže tako stoji, miris će biti intenzivniji i ljepši. Ako ste strpljivi, ovo bi se moglo napraviti i dan prije. Procijediti i malo žlicom gnječiti sadržaj cjediljke, pa aromatiziranu i obojenu tekućinu zagrijavati do pred ključanje. Posebno izmiješati Gustin, griz i šećer u par žlica mlijeka i uliti u vruće mlijeko na štednjaku. Smanjiti plamen i uz miješanje kratko kuhati dok se ne zgusne kao i klasičan puding.
Cvjetovi jorgovana zagrijavanjem i stajanjem u mlijeku će predati svoj lijepi miris, ali ne i boju. To je razlog dodavanja bobica borovnice ili sirupa. Voće će dati jednu diskretnu notu kiselog okusa i ljubičaste boje, ali ne bi smjelo utjecati na miris pudinga.
Bez toga - imamo i dalje fini, mirisni puding, ali boje bijelog jorgovana.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...