Preskoči na glavni sadržaj

Kopriva, Urtica dioica – Domaća šunka od žare, za žar


Danas neću opisivati koprivu, glavni sastojak recepta. To sam već toliko puta prožvakala da smatram nezanimljivim. Ono što jeste zanimljivo su novi recepti sa tom biljkom. To ne može nikada dosaditi. Posebno ako smo bili vrijedni pa prije kiše pokosili koprivu koja je već krenula u sjeme. Do sada se već lijepo oporavila, taman za novi gastronomski užitak.
Umjesto botaničkog predgovora receptu, par podataka o jednoj pomalo zanemarenoj tehnici kuhanja.
Šunkomat je jednostavan kuhinjski uređaj cilindričnog oblika, najčešće izrađen od nehrđajućeg čelika. Sastoji se od valjkastog kućišta, potisne ploče, opruge i poklopca koji tijekom kuhanja drži sadržaj pod stalnim pritiskom. Mnogi modeli imaju otvor za dugački termometar kojim se prati temperatura u samom središtu pripravka.
Za razliku od ekspres lonca, šunkomat ne kuha pod tlakom. Njegova je zadaća održavati ravnomjeran pritisak dok toplina polako povezuje bjelančevine u čvrstu i kompaktnu cjelinu. Nakon hlađenja takav se proizvod može rezati na tanke, uredne šnite.
Kućni šunkomati postali su posebno popularni u Poljskoj, gdje se i danas najčešće prodaju pod nazivom szynkowar. Odatle su se proširili u Češku, Slovačku, Litvu i druge zemlje srednje i istočne Evrope, ponajprije među ljubitelje domaćih narezaka.
Nastao je kada je splasnulo oduševljenje industrijski proizvedenim kobasicama, salamama, raznoraznim mesnim prerađevinama s dodatkom aditiva - boja, pojačivača okusa, konzervansa i ostalih sumnjivih dodataka.
Iako mu ime upućuje na šunku, u njemu se pripremaju i pileći te pureći naresci, riblje terine, paštete, razne štruce, pa čak i vegetarijanski recepti. Uređaj nije namijenjen određenoj namirnici, nego načinu pripreme.
Najzanimljivije je to što se njegov princip rada ne mijenja prema različitim receptima: malo topline, malo strpljenja i dovoljno pritiska da se sastojci povežu u novu, kompaktnu cjelinu. Ponekad upravo promjena tehnike, a ne promjena sastojaka, otvori vrata sasvim novim receptima. Ovaj put šunkomat nije poslužio za domaću šunku, nego za koprivu.
No dobro, domaću šunku od koprive.

Domaća šunka od žare, za žar, recept
Sastojci: 250 gr mladih vrškova koprive; 400 gr svježeg kravljeg sira; 200 gr pšeničnog griza; 2 jaja; 40 gr naribanog sira ribanca: 40 gr rastaljenog maslaca; 1 žličica soli.

Slika: Žara sa žara
prilog - karamelizirani luk (kapula)
Priprema: koprivu kratko obarimo i vrlo sitno nasjeckamo, pa ju umiješamo u sve ostale navedene sastojke.
Ostavimo smjesu dvadesetak minuta da počiva, dok griz nabubri.
Šunkomat iznutra obložimo vrećicom za pečenje i punimo ga pripremljenom smjesom, nastojeći da ne ostanu prazni džepovi sa zrakom.
Višak kesice za pečenje skratimo, prekrijemo smjesu ostatkom, umetnemo ploču sa navojem i najzad pričvrstimo i poklopac šunkomata sa termometrom.
U dubokom loncu zagrijemo vodu na otprilike 90°C, onako – pred ključanje. U vruću vodu uronimo napunjeni šunkomat, pričekamo da termometar pokaže temperaturu smjese od 65 – 70 °C, malo smanjimo temperaturu štednjaka da ne bi voda proključala i držimo pod istom temperaturom 45 – 50 minuta mjereno od trenutka kada je termometar pokazao 65 – 70°C.
Kada je kuhanje (zapravo samo zagrijavanje) gotovo, ostavimo šunkomat da se ohladi do sobne temperature, pa ga spremimo u hladnjak najmanje na 6 sati.
Postupak je jednostavan, ali zbilja dugotrajan. Rezultat je spektakularan!
Gotova, kompaktna šunkica od koprive se može lijepo rezati na tanje ili deblje fete, štapiće, kockice, ma kako vam drago i zavisi od namjene. Od narezaka za sendviče, burgere, tankih narezaka za platu, do finih šnicli u nekom od umaka, proteinskom dodatku varivima, prženih na maslacu ili pohanih – do prepečenih na žaru.
Višak je najbolje vakumirati i zalediti, pa imamo već gotove proteinske šnicle za one dane kada nemamo vremena kuhati ili nam se ne jede meso.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...