Preskoči na glavni sadržaj

Koromač, Foeniculum vulgare - Antičke gorko-slatke učinjene masline

 


Svaka kuća u maslinarskom kraju ima svoj recept za "učinjene" masline. U mojoj bližoj okolici, to su najčešće posve zrele crne masline ili one što ih je tek zahvatila šarka, malo posoljene pa pečene u pećnici satima na vrlo niskoj temperaturi, ili po starinsku - kratko skuhane u moru. Onda se malo naulje mladim maslinovim uljem i eto jednostavnog, finog obroka uz fetu kruha i čašu vina. Malo trajnije, jednako fine ali nešto rjeđe pravljene su masline u soli. Svi se recepti svode na zrele masline i nešto soli, u različitim omjerima sastojaka i različitoj vremenskoj izloženosti plodova. Uz toplinu ili bez nje. Posebno, vrlo ugodno iznenađenje za nepce su kod nas posve nepoznate, gorko-slatke koromačem začinjene masline po zbilja starom receptu poznatom još iz Pompeja, vremena kada je u tom gradu sve vrvjelo od života. E, to se zove starinski recept! Tek da razjasnim, za one koji ne znaju - Pompeji su izumrli zbog erupcije vulkana, a ne zbog gastronomske raskalašenosti.

Slika: Koromač je "bacio" sjeme nekako u isto vrijeme kada su i masline spremne za berbu.

Antički Rim nije poznavao šećer i za zaslađivanje je korišten med ili sirup od dugo kuhanih smokava. Samoniklo začinsko bilje je uključeno u gotovo svaki recept iz toga doba. Osim sačuvanih zapisa recepata u obliku kuharica, postoji i posebna grana arheologije - kulinarska arheologija. Ovi povjesničari dobrog ića i pića tumače freske sa tom temom, a u Pompejima je pronađen čak i vulkanskim pepelom konzerviran kruh u ulici pekarnica.
Od samoniklog začinskog bilja koje i mi danas poznajemo, ali ne koristimo baš sve u dovoljnoj mjeri, su koromač, lovor, rutvica, divlja metvica (Calamintha), kadulja, vrisak, majčina dušica, poriluk, lavanda, lesandra, origano, matičnjak i ružmarin, šmrika (Juniperus oxycedrus). Možda sam ponešto i propustila. To ću dodati naknadno, pa nitko neće ni primijetiti.
Recept koji slijedi je zapravo starinski - star barem dva i pol tisućljeća. I nema razloga, osim nerazvijenog, konzervativnog i zatucanog općeprihvaćenog ukusa punog predrasuda, da ga i danas ne koristimo. Znali su stari Rimljani kako sa maslinama i koromačem puno prije i bolje nego mi.

Učinjene masline, recept
Sastojci - Zrele crne masline; med i vinska kvasina u omjeru 3 : 1; sjemenke koromača.

Priprema - masline u posudi prekriti mješavinom meda, kvasine i koromača, pa pustiti da odleže u toj marinadi barem dva tjedna.
Napomena koja nema veze sa antičkim Rimom - Za nestrpljive i radoznale gurmane - isti okus učinjenih maslina možemo postići već za jedan dan, ako zrele masline prelijemo prokuhanim, vrućim sirupom od šećera uz dodatak vinske kvasine i koromača. Omjer vode i šećera bi trebao biti 1 : 1 što je približna slatkoća meda (potpomognuto visokom temperaturom rastvora). Koromač se treba prokuhati u sirupu, da bi na vrijeme djelovao u marinadi. Neka masline u toj marinadi odleže barem jedan dan.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...