Slika: sjemenke koromača
Prva polovina listopada - nema više vremena ni odgađanja!
Još uvijek stignemo sačuvati aromatične listove koromača za period koji slijedi. Taj period i u široj okolici moje kuhinje nazivamo zima, tek tako da se previše ne izdvajamo od ostatka domovine.
Značajna karakteristika tog godišnjeg doba je da neće više biti koromača (komorača, kako se još naziva).
Ni sada nije neko obilje zelenih, mekanih, nježnih i jako tankih listova, no ipak se nađe dovoljno za teglicu, dvije mirisne zimnice.
Samonikli, divlji koromač, Foeniculum vulgare nije isto što i ona kultivirana bledunjava povrtnica istoga narodnog naziva, ali ni botanički se naziv baš i ne razlikuje puno - Foeniculum vulgare var. Dulce, odnosno fennel.
Slika: sušenje koromača
Povrtnica koromač je uzgojem preobražena u sočnu (čitaj vodenastu) kvrgu debelih rukavaca peteljki listova, nalik nekakvoj nadzemnoj lukovici (neki će reći gomolju) i to joj je glavni adut. Putem je kroz razvoj izgubila na intenzitetu mirisa.
Nemam ništa protiv te povrtnice, ali dok postoji divlji koromač ne samo da neće u moju kuhinju, nego ni trgovački lanci ne vide nikakvu korist ponuditi to povrće u krajevima duž obale.
Samonikli koromač može u jelima glumiti povrće, ali i začin.
Sada, na pragu zime, još uvijek nisu zrele sjemenke, ali ovi nezreli plodovi mogu i te kako poslužiti kao mirisan i funkcionalan začin za mnoge slastice, ali i slana jela - tu negdje, potražite, je i recept za jako finu štrudlu začinjenu tim plodovima nalik na sitnu rižu...
Sjemenke koromača su dragocjen začin, ali i ljekovita baza čajeva protiv nadimanja i grčeva. Nužan su sastojak Čaja za bebe, ali će jednako biti djelotvorni i kod odraslih patnika.
Naravno, ne moramo čekati patnju da bi uživali u ovom finom, mirisnom uvarku! Potpuno je siguran i bezazlen, ne možemo se predozirati i izazvati novu patnju kao kod većine drugih ljekovitih čajeva.
Dok čekamo da sazriju sjemenke, iskoristimo ovo što se nudi!
Tri poznata, provjerena načina konzerviranja mekanih listova koromača su zaleđivanje, usoljavanje i sušenje.
Za zamrzavanje skupimo grančice koromača u tanki snop, ovijemo ih papirom za pečenje i najzad i aluminijskom folijom, pa u zamrzivač na period do potrošnje. Više takvih paketića zajedno treba staviti u plastičnu kutijicu i označiti sadržaj, pa se nadati da neka orkanska bura neće uzrokovati višednevni nestanak struje.
Tek malo struje će nam dobro doći za sušenje koromača u dehidratoru ili pećnici. Još uvijek nije kasno ni za sušenje na zraku, na prostrtoj plahti ili u obješenim snopovima.
Dobro osušen koromač se mrvi pod prstima i mora sačuvati zelenu boju. Čuvati ga treba u zatvorenim staklenkama, dalje od svjetla. Ne moramo baš tražiti tamne kutke po kući, niti gurati staklenke u zadnje redove na polici smočnice. Staklenke se mogu oviti neprozirnim papirom. Tak' i tak' moramo napisati što je unutra.
Da je sušenje stara i dobra, tradicijska metoda potvrđuje i stručni dio naziva koromača - foenum, lat = sijeno. Odnosi se na izgled ove osušene biljke.
Najzad, usoljavanje. Praktičnije je ovu metodu koristiti u malim teglicama, zbog lakšeg čuvanja higijene načetih zaliha. Nije potreban ni zamrzivač, ni hladnjak, niti struja. Samo sol i svježi koromač.
Slika: Usoljeni koromač
Na dno staklenke stavimo tanak sloj soli, zatim sloj koromača, pa sloj soli i tako naizmjenično, do vrha.
Pri upotrebi u jelima (isključivo slanim) vadimo koliko nam treba koromača, otresemo ga od soli ili isperemo ako je potrebna veća količina, pa sitno narežemo prema potrebi u receptu. Sol se ne baca. Izvrstan je blago aromatičan začin za mnoga jela.
Sjetite se ovoga kad kuhate grah ili pripremate gomolje čičoka na bilo koji od načina, ili možda sos od koromača uz pečeni krumpir, da finu mirisnu toplu juhu tamo negdje usred zime i ne spominjem...

Primjedbe
Objavi komentar