Preskoči na glavni sadržaj

Koromač, Foeniculum vulgare - Konzerviranje




Slika: sjemenke koromača

Prva polovina listopada - nema više vremena ni odgađanja!
Još uvijek stignemo sačuvati aromatične listove koromača za period koji slijedi. Taj period i u široj okolici moje kuhinje nazivamo zima, tek tako da se previše ne izdvajamo od ostatka domovine.
Značajna karakteristika tog godišnjeg doba je da neće više biti koromača (komorača, kako se još naziva).
Ni sada nije neko obilje zelenih, mekanih, nježnih i jako tankih listova, no ipak se nađe dovoljno za teglicu, dvije mirisne zimnice.
Samonikli, divlji koromač, Foeniculum vulgare nije isto što i ona kultivirana bledunjava povrtnica istoga narodnog naziva, ali ni botanički se naziv baš i ne razlikuje puno - Foeniculum vulgare var. Dulce, odnosno fennel.

Slika: sušenje koromača

Povrtnica koromač je uzgojem preobražena u sočnu (čitaj vodenastu) kvrgu debelih rukavaca peteljki listova, nalik nekakvoj nadzemnoj lukovici (neki će reći gomolju) i to joj je glavni adut. Putem je kroz razvoj izgubila na intenzitetu mirisa.
Nemam ništa protiv te povrtnice, ali dok postoji divlji koromač ne samo da neće u moju kuhinju, nego ni trgovački lanci ne vide nikakvu korist ponuditi to povrće u krajevima duž obale.
Samonikli koromač može u jelima glumiti povrće, ali i začin.
Sada, na pragu zime, još uvijek nisu zrele sjemenke, ali ovi nezreli plodovi mogu i te kako poslužiti kao mirisan i funkcionalan začin za mnoge slastice, ali i slana jela - tu negdje, potražite, je i recept za jako finu štrudlu začinjenu tim plodovima nalik na sitnu rižu...
Sjemenke koromača su dragocjen začin, ali i ljekovita baza čajeva protiv nadimanja i grčeva. Nužan su sastojak Čaja za bebe, ali će jednako biti djelotvorni i kod odraslih patnika.
Naravno, ne moramo čekati patnju da bi uživali u ovom finom, mirisnom uvarku! Potpuno je siguran i bezazlen, ne možemo se predozirati i izazvati novu patnju kao kod većine drugih ljekovitih čajeva.
Dok čekamo da sazriju sjemenke, iskoristimo ovo što se nudi!

Slika: suhi koromač u prahu, začin

Tri poznata, provjerena načina konzerviranja mekanih listova koromača su zaleđivanje, usoljavanje i sušenje.
Za zamrzavanje skupimo grančice koromača u tanki snop, ovijemo ih papirom za pečenje i najzad i aluminijskom folijom, pa u zamrzivač na period do potrošnje. Više takvih paketića zajedno treba staviti u plastičnu kutijicu i označiti sadržaj, pa se nadati da neka orkanska bura neće uzrokovati višednevni nestanak struje.
Tek malo struje će nam dobro doći za sušenje koromača u dehidratoru ili pećnici. Još uvijek nije kasno ni za sušenje na zraku, na prostrtoj plahti ili u obješenim snopovima.
Dobro osušen koromač se mrvi pod prstima i mora sačuvati zelenu boju. Čuvati ga treba u zatvorenim staklenkama, dalje od svjetla. Ne moramo baš tražiti tamne kutke po kući, niti gurati staklenke u zadnje redove na polici smočnice. Staklenke se mogu oviti neprozirnim papirom. Tak' i tak' moramo napisati što je unutra.

Slika: Priprema za zamrzavanje snopića svježehg koromača


Da je sušenje stara i dobra, tradicijska metoda potvrđuje i stručni dio naziva koromača - foenum, lat = sijeno. Odnosi se na izgled ove osušene biljke.
Najzad, usoljavanje. Praktičnije je ovu metodu koristiti u malim teglicama, zbog lakšeg čuvanja higijene načetih zaliha. Nije potreban ni zamrzivač, ni hladnjak, niti struja. Samo sol i svježi koromač.


Slika: Usoljeni koromač
Na dno staklenke stavimo tanak sloj soli, zatim sloj koromača, pa sloj soli i tako naizmjenično, do vrha.
Pri upotrebi u jelima (isključivo slanim) vadimo koliko nam treba koromača, otresemo ga od soli ili isperemo ako je potrebna veća količina, pa sitno narežemo prema potrebi u receptu. Sol se ne baca. Izvrstan je blago aromatičan začin za mnoga jela.
Sjetite se ovoga kad kuhate grah ili pripremate gomolje čičoka na bilo koji od načina, ili možda sos od koromača uz pečeni krumpir, da finu mirisnu toplu juhu tamo negdje usred zime i ne spominjem...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...