Krvavi štavelj, crvena kiselica je biljka koja izgleda kao da je upravo teatralno izišla iz kakvog renesansnog herbarija. Listovi su joj nježno zeleni, a žile tamnocrvene, kao da ima prave vene. Botanički gledano, pripada istoj obitelji kao i svi oni štavelji koji kiselošću razbuđuju nepce, ali ovaj je više gospodin nego divljak.
Za razliku od svojih rođaka koji osvajaju livade, ali i vrtove bez pardona i vrtlari i ratari ih smatraju opakim, nepoželjnim prostačkim korovom, krvavi štavelj češće završava u vrtovima, gdje ga ljudi sade jer je lijep, pa tek onda otkriju da je i jestiv. A jestiv jest – mladi listovi imaju blagu kiselost, tek toliko da juha ne zaspi na pola puta do žlice. Kako list stari, tako postaje ozbiljniji, vlaknastiji i pomalo težak za žvakanje, pa ga je najbolje brati mladog, dok još vjeruje u proljeće.
Kao i ostali iz roda Rumex, nosi u sebi oksalnu kiselinu – ništa dramatično u razumnim količinama, ali dovoljno da podsjeti kako priroda voli mjeru više nego ljudsku pohlepu. U kulinarstvu se ponaša kao diskretan začin koji glumi povrće: može u juhu, može u varivo, može i sirov u salatu.
Ova biljka ne mora dramatizirati da bi bila primijećena – ne osvaja količinom ni snagom, nema opasnih dvojnika, trnja, dlaka, opojnih mirisa ili ljepila, osvaja izgledom i suptilnim okusom. U vrtu će rado rasti u polusjeni, kao netko tko ne voli reflektore, ali svejedno na kraju završi u centru pažnje.
I tako, dok druge biljke pokušavaju impresionirati veličinom ili aromom, krvavi štavelj ide drugim putem - glumi skromnost, ali izgleda dramatično i na kraju završi u tanjuru kao da je oduvijek tamo pripadao. A mi ostanemo malo zbunjeni – jesmo li ga prenijeli u vrt zbog okusa ili zbog estetike...
Zključak - u ovom je slučaju sasvim u redu ne odlučiti.
Slijedi recept za ozbiljnu, finu, zasitnu juhu. Nije to maneštrun, nije ni ćušpajz, nije zapravo ni juha na kakve smo navikli, no kada je prvi puta kušamo – ponavljavanje i navikavanje su neminovni.
Ozbiljna zato što može biti kompletan lagani obrok, večera možda. To je jelo na žlicu poslije kojega smo zadovoljno siti, ekstra juha nakon koje bi se moglo popiti pivo. Pivo spominjem samo da dočaram zasitnost i okus juhe – ne kao preporuku. Može i bez njega, ali...
Ozbiljna juha, recept
Sastojci: 2 – 3 pregršti crvene kiselice; 1 kapula; 3 prosječno velika krumpira; 3 režnja češnjaka; 2 mrkve; 3/4 šalice kuhanog graha ili čičvarde (mala konzerva); ulje za pirjanje; sol.
Priprema: Kapulu i krumpir sitno narezati, češnjak protisnuti, mrkvu naribati, štavelj nasjeckati, a konzervu graha otvoriti.
Prvo treba na ulju zažutiti kapulu, pa dodati mrkvu, krumpir i češnjak. Nakon koje minute veslanja kuhačom po teći, dolijemo oko 8 dcl vode, pa pustimo krčkati dok krumpir posve ne omekša.
Pred kraj kuhanja dodamo kuhani grah (ili čičvardu, što imamo) i sitno narezan štavelj. Dovoljno je još samo par minuta kuhanja, onda se možemo uozbiljiti, pozvati društvo za stol, pa jesti s pažnjom i u tišini.


Primjedbe
Objavi komentar