Preskoči na glavni sadržaj

Štavelji, krvavi štavelj, Rumex sanguineus – Ozbiljna juha


Krvavi štavelj, crvena kiselica je biljka koja izgleda kao da je upravo teatralno izišla iz kakvog renesansnog herbarija. Listovi su joj nježno zeleni, a žile tamnocrvene, kao da ima prave vene. Botanički gledano, pripada istoj obitelji kao i svi oni štavelji koji kiselošću razbuđuju nepce, ali ovaj je više gospodin nego divljak.
Za razliku od svojih rođaka koji osvajaju livade, ali i vrtove bez pardona i vrtlari i ratari ih smatraju opakim, nepoželjnim prostačkim korovom, krvavi štavelj češće završava u vrtovima, gdje ga ljudi sade jer je lijep, pa tek onda otkriju da je i jestiv. A jestiv jest – mladi listovi imaju blagu kiselost, tek toliko da juha ne zaspi na pola puta do žlice. Kako list stari, tako postaje ozbiljniji, vlaknastiji i pomalo težak za žvakanje, pa ga je najbolje brati mladog, dok još vjeruje u proljeće.
Kao i ostali iz roda Rumex, nosi u sebi oksalnu kiselinu – ništa dramatično u razumnim količinama, ali dovoljno da podsjeti kako priroda voli mjeru više nego ljudsku pohlepu. U kulinarstvu se ponaša kao diskretan začin koji glumi povrće: može u juhu, može u varivo, može i sirov u salatu.
Ova biljka ne mora dramatizirati da bi bila primijećena – ne osvaja količinom ni snagom, nema opasnih dvojnika, trnja, dlaka, opojnih mirisa ili ljepila, osvaja izgledom i suptilnim okusom. U vrtu će rado rasti u polusjeni, kao netko tko ne voli reflektore, ali svejedno na kraju završi u centru pažnje.
I tako, dok druge biljke pokušavaju impresionirati veličinom ili aromom, krvavi štavelj ide drugim putem - glumi skromnost, ali izgleda dramatično i na kraju završi u tanjuru kao da je oduvijek tamo pripadao. A mi ostanemo malo zbunjeni – jesmo li ga prenijeli u vrt zbog okusa ili zbog estetike...
Zključak - u ovom je slučaju sasvim u redu ne odlučiti.
Slijedi recept za ozbiljnu, finu, zasitnu juhu. Nije to maneštrun, nije ni ćušpajz, nije zapravo ni juha na kakve smo navikli, no kada je prvi puta kušamo – ponavljavanje i navikavanje su neminovni.
Ozbiljna zato što može biti kompletan lagani obrok, večera možda. To je jelo na žlicu poslije kojega smo zadovoljno siti, ekstra juha nakon koje bi se moglo popiti pivo. Pivo spominjem samo da dočaram zasitnost i okus juhe – ne kao preporuku. Može i bez njega, ali...
Ozbiljna juha, recept
Sastojci: 2 – 3 pregršti crvene kiselice; 1 kapula; 3 prosječno velika krumpira; 3 režnja češnjaka; 2 mrkve; 3/4 šalice kuhanog graha ili čičvarde (mala konzerva); ulje za pirjanje; sol.

Priprema: Kapulu i krumpir sitno narezati, češnjak protisnuti, mrkvu naribati, štavelj nasjeckati, a konzervu graha otvoriti.
Prvo treba na ulju zažutiti kapulu, pa dodati mrkvu, krumpir i češnjak. Nakon koje minute veslanja kuhačom po teći, dolijemo oko 8 dcl vode, pa pustimo krčkati dok krumpir posve ne omekša.
Pred kraj kuhanja dodamo kuhani grah (ili čičvardu, što imamo) i sitno narezan štavelj. Dovoljno je još samo par minuta kuhanja, onda se možemo uozbiljiti, pozvati društvo za stol, pa jesti s pažnjom i u tišini.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...