Preskoči na glavni sadržaj

Bljušt, Tamus communis - La kukeljača ( i jestivi proljetni izdanci inače ne jestivih biljaka)

 

Kukelj, bljušt, kuka, Tamus communis je povijuša, trajnica jestivih proljetnih izdanaka. Kukelj je u priobalju omiljeno proljetno povrće i bere se u vrijeme kada i šparoge, Asparagus acutifolia, a često i zajedno sa njima. Izdaleka se vidi razlika između izdanaka kukelja i šparoge. Dok šparoga ponosno uspravno, okomito strši iznad okolnog bilja i stare sparožine, izdanak kukelja više liči na dršku kišobrana naopako zabodenog u zemlju. Kako nije zimzelen, proljetni bljušt još nije razvio stabljiku i srcolike, mekane listove, pa ga često početnici nehotice zamijene sa šparogom. Gotovo redovito ove biljke uz obalu dijele isto stanište. Zanimljivo da kukelja ima i u unutrašnjosti, dapače uopće nije rijetka biljka, no na tim područjima kao da ga preziru. Ljubitelji skitnje po prirodi i zdravog, divljeg zalogaja u unutrašnjosti će radije potražiti izdanke hmelja. I hmelj, Humulus lupulus je trajna povijuša, no daleko robusnija i izdašnija. Uz more ga nema, nažalost!

Slika: proljetni izdanak kukelja, Tamus communis

Da proste pojedini stanovnici riječke regije koji me ne propuste redovito ispraviti ako ne spomenem posebnost toga kraja! Nikako da se naviknu što znači uz more, za razliku od Primorje.
Hmelj je snažna biljka koju bi cijenio i Tarzan i njegovi posvojitelji za pentranje i skakanje po drveću. Plodovi hmelja su nježne šišarke, poznati začin za pivo od kojeg potječe njegova gorčina. Još dvije biljke čiji su proljetni izdanci ukusni i cijenjeni su tetivika, Smilax aspera i veprina, Ruscus aculeatus L. Tetivika je također povijuša. Razlikuje se od bljušta kožastim, zimzelenim malo bodljikavim listovima, kremasto bijelim grozdastim cvatom raskošnog mirisa i žilavom stabljikom. Jedu se skuhani mladi izdanci i proljetni vršci biljke. I tetivika i bljušt imaju plodove u obliku lijepih, crvenih boba.
Veprina također ima crvene kuglaste bobe. Ona nije povijuša nego zimzeleni niski, razgranati polugrm jako razgranate drvenaste stabljike, tvrdih kožastih nepravih listića. Zaštićena je i rijetka biljka. Osim dakako u riječkom zaleđu i okolici, prostoru koji se i inače izdvaja bogatstvom flore, plodnim tlom i izuzetnom klimom. Plodovi, ovih biljaka nisu jestivi koliko god bili oku privlačni. Navodno su plodovi bljušta ugodnog slatkastog okusa. Nisam probala i ne savjetujem nikome. U svojoj Enciklopediji samoniklog jestivog bilja Lj. Grlić navodi da je „veliki zagovornik povratka prirodi, francuski književnik i filozof J. – J. Rousseau, vjerujući da ni jedan šumski plod ugodnog okusa ne može biti škodljiv, jednog dana se otrovao upravo ovim slatkim bobama.“ Nije se smrtno otrovao, no dovoljno mu je naškodilo da taj podatak uđe u povijest. Dokaz da je zdravije slijediti tradicijske navike u izboru namirnica nego previše filozofirati.

La kukeljača, recept

Sastojci - Gotove tortilje po receptu koji vam najbolje uspijeva. Nije vrijeme za tražiti specijalna brašna i izvoditi kojekakve kerefeke. Tortilje su genijalni izum kojeg je lako napraviti i od malo pšeničnog brašna, vode i pinku soli. Ne treba kvasac, a najbolje je ono brašno koje upravo imate.
Za premazati 4 tortilje treba pripremiti snop kukelja koliki imamo nakon 15 minuta šetnje po dobrom staništu; grumen maslaca (može ulje); 1 žlica koncentrata rajčice, sol; 100 gr topivog sira (gauda, ementaler, trapist, podravac i sl); nešto ljuto po izboru...
Priprema - Na maslacu pirjati malo posoljen, narezan i od pranja mokar bljušt (kukelj), pa kada svene dodati vodom samo malo razrijeđen koncentrat rajčice i možda žličicu paste od ljutih paprika.
Kuhati zajedno dok se tekućina kremasto ne reducira. Na kraju dodati sitnije narezan ili nariban sir i miješati sve dok se sir potpuno ne stopi sa kremom.
Kremu pošteno podijeliti po tortiljama i saviti ih kao palačinke.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...