Lijeska je jedna od onih biljaka koje rade svoj posao tiho, bez reklame, a hrane generacije.
Dok još zima nije sigurna je li gotova, lijeska već cvate – resice vise i umiljavaju se vjetru. Lijeska je anemofilna biljka, oprašuje se vjetrom, koji u ovom slučaju ima ulogu pravog, tihog posrednika u razmnožavanju.
Listovi dolaze kasnije, široki, mekani i pomalo neuredni, kao da se biljci nigdje ne žuri.
Plodovi se razvijaju polako, preko cijelog ljeta, skriveni u zelenim „suknjicama“, strpljivi kao i sama lijeska.
Kad lješnjak sazrije, ne treba ga nagovarati – sam padne.
To je znak za branje, a ne kalendar.
Slika: Plod lijeske uživa u lijepoj suknjici okupan jesenskim suncem. Mi još trebamo malo pričekati,
Kada lješnjak padne na to, sagnemo se i uz naklon ga pokupimo.
Foto: Mirjana Galić Tomić
Kada lješnjak padne na to, sagnemo se i uz naklon ga pokupimo.
Foto: Mirjana Galić Tomić
Pravi lješnjaci beru se sa zemlje, ne trgaju se s grana kao nezrele ambicije.
Sušenje je obavezno: nekoliko tjedana na prozračnom, sjenovitom mjestu, bez pećnica i prečaca.
Tek tada razviju onaj miris zbog kojeg znamo zašto ih jedemo sirove prije nego dođu do kolača.
Lijeska voli rubove šuma, živice, zapuštene parcele i stara sela – tamo gdje se još poštuje prostor između divljeg i pitomog.
Raste u društvu, rijetko sama, i često označava zdravo tlo.
U kuhinji je čarobnica: od slatkog do slanog, od brašna do ulja, od pašteta do kolača.
Prženi lješnjak miriše na djetinjstvo, a sirovi na šumu nakon kiše.
Nije egzotična, nije rijetka, ali je pouzdana – i to je njezina najveća kvaliteta.
Lijeska nas ne pokušava impresionirati.
Ona jednostavno rodi.
Možda najpoznatija slastica sa lješnjacima je Nutella. Toliko je oduševila sve da ima puno, jako puno imitacija . Više i nismo baš sigurni koja je ona prava.
Danas recept za domaći namaz od lješnjaka i čokolade, I za to postoji puno recepata - od jednostavnih do egzotičnih kerefeka. Opredijelila sam se za najjednostavniji, meni najukusniji i prilagođen baš onom što mi ovih dana treba - nezamjenjiv sastojak prhkih, trajnih (trajni, ma nemoj! kolačića.
Čokoladna krema od lješnjaka bez veganskih bijesnih glista, stabilizatora, čarolija i ostalih laboratorijskih entiteta. Samo lješnjak + čokolada + zdravi razum; recept
• 200 g lješnjaka kratko tostiranih (može na tavi ili u fritezi na vrući zrak)
• 100 g tamne čokolade (60–70 % kakaa, bez palmine masti)
• 1–2 žlice šećera u prahu ili sitno mljevenog smeđeg šećera
(ili med – ali onda je mazivo mekše)
• 1–2 žlice neutralnog ulja
• prstohvat soli
• po želji: 1 žlica kakaa za tamniju, ozbiljniju verziju
Priprema:
1. Lješnjake tostiramo, pa još tople treba trljati u krpi da se skine kožica (ne mora savršeno).
2. strplivo ih miksati što sitnije (strpljenje je ključ uspjeha);
3. Dodajmo sve ostalo, t.j. ubacimo sol, šećer, kakao (ako ide), ulje. Opet strpljivo miksamo, pa najzad umiješamo i na pari rastaljenu, malo ohlađenu čokoladu i dalje miksamo (uz zahvalnost izumitelju jakih blendera) do paste savršene mazivosti.
Vrijeme je za probanje i korekciju okusa, mazivosti...
Još mrvicu soli? Kap ulja? Žličicu šećera? Slobodno – ti si gazda!
Kada utvrdimo da je slastica savršena, pravimo drugu, duplu turu... Jer, malo, po malo probavanja i eto - nema više.
O nekoj od primjena sutra, Nemam danas vremena za tipkanje, moram prvo degustirati one fine ploškice što sam ih sinoć stavila u hladnjak.


Primjedbe
Objavi komentar