Preskoči na glavni sadržaj

Lijeska (Corylus avellana) - Krema od lješnjaka i čokolade


Lijeska je jedna od onih biljaka koje rade svoj posao tiho, bez reklame, a hrane generacije.
Dok još zima nije sigurna je li gotova, lijeska već cvate – resice vise i umiljavaju se vjetru. Lijeska je anemofilna biljka, oprašuje se vjetrom, koji u ovom slučaju ima ulogu pravog, tihog posrednika u razmnožavanju.
Listovi dolaze kasnije, široki, mekani i pomalo neuredni, kao da se biljci nigdje ne žuri.
Plodovi se razvijaju polako, preko cijelog ljeta, skriveni u zelenim „suknjicama“, strpljivi kao i sama lijeska.
Kad lješnjak sazrije, ne treba ga nagovarati – sam padne.
To je znak za branje, a ne kalendar.

Slika: Plod lijeske uživa u lijepoj suknjici okupan jesenskim suncem. Mi još trebamo malo pričekati,
Kada lješnjak padne na to, sagnemo se i uz naklon ga pokupimo.
Foto: Mirjana Galić Tomić


Pravi lješnjaci beru se sa zemlje, ne trgaju se s grana kao nezrele ambicije.
Sušenje je obavezno: nekoliko tjedana na prozračnom, sjenovitom mjestu, bez pećnica i prečaca.
Tek tada razviju onaj miris zbog kojeg znamo zašto ih jedemo sirove prije nego dođu do kolača.
Lijeska voli rubove šuma, živice, zapuštene parcele i stara sela – tamo gdje se još poštuje prostor između divljeg i pitomog.
Raste u društvu, rijetko sama, i često označava zdravo tlo.
U kuhinji je čarobnica: od slatkog do slanog, od brašna do ulja, od pašteta do kolača.
Prženi lješnjak miriše na djetinjstvo, a sirovi na šumu nakon kiše.
Nije egzotična, nije rijetka, ali je pouzdana – i to je njezina najveća kvaliteta.
Lijeska nas ne pokušava impresionirati.
Ona jednostavno rodi.
Možda najpoznatija slastica sa lješnjacima je Nutella. Toliko je oduševila sve da ima puno, jako puno imitacija . Više i nismo baš sigurni koja je ona prava.
Danas recept za domaći namaz od lješnjaka i čokolade, I za to postoji puno recepata - od jednostavnih do egzotičnih kerefeka. Opredijelila sam se za najjednostavniji, meni najukusniji i prilagođen baš onom što mi ovih dana treba - nezamjenjiv sastojak prhkih, trajnih (trajni, ma nemoj! kolačića.

Čokoladna krema od lješnjaka bez veganskih bijesnih glista, stabilizatora, čarolija i ostalih laboratorijskih entiteta. Samo lješnjak + čokolada + zdravi razum; recept

Sastojci:
• 200 g lješnjaka kratko tostiranih (može na tavi ili u fritezi na vrući zrak)
• 100 g tamne čokolade (60–70 % kakaa, bez palmine masti)
• 1–2 žlice šećera u prahu ili sitno mljevenog smeđeg šećera
(ili med – ali onda je mazivo mekše)
• 1–2 žlice neutralnog ulja
• prstohvat soli
• po želji: 1 žlica kakaa za tamniju, ozbiljniju verziju

Priprema:
1. Lješnjake tostiramo, pa još tople treba trljati u krpi da se skine kožica (ne mora savršeno).
2. strplivo ih miksati što sitnije (strpljenje je ključ uspjeha);
3. Dodajmo sve ostalo, t.j. ubacimo sol, šećer, kakao (ako ide), ulje. Opet strpljivo miksamo, pa najzad umiješamo i na pari rastaljenu, malo ohlađenu čokoladu i dalje miksamo (uz zahvalnost izumitelju jakih blendera) do paste savršene mazivosti.
Vrijeme je za probanje i korekciju okusa, mazivosti...
Još mrvicu soli? Kap ulja? Žličicu šećera? Slobodno – ti si gazda!
Kada utvrdimo da je slastica savršena, pravimo drugu, duplu turu... Jer, malo, po malo probavanja i eto - nema više.
O nekoj od primjena sutra, Nemam danas vremena za tipkanje, moram prvo degustirati one fine ploškice što sam ih sinoć stavila u hladnjak.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...