Lijeska je samonikli listopadni grm ili grmoliko omanje drvo plitkog, jako razgranatog korijena što neumorno svako proljeće stvara nove izboje i tako čuva tlo od erozije. Rezultat je dobro očuvano tlo, ali i gusti često neprohodni šibljik, posebno ako se udruži sa još ponekom penjačicom ili trnovitom puzavicom.
Izdanci su vrlo elastične šibe. U samo malo starija neprosvijetljena vremena te su šibe bile pedagoška sredstva odgoja dobrih učenika. Poslovica kojoj danas jedva da i naziremo mučno značenje da je "šiba iz Raja izašla" odnosi se na ljeskov prut.
Plodovi lijeske, lješnjaci, su fina i vrlo omiljena hrana ne samo vjevericama. Toliko su fini da postoji podugačka sortna lista uzgojenih lješnjaka i malo tko ide po šumarcima tražiti nešto sitnije, ali jednako ukusne divlje plodove.
Uz obalu mora lješnjaka jednostavno nema. Ljetne suše i kamenito tlo nisu nešto što bi lijeska izabrala za svoje stanište. Molim Istrane i šire riječko područje da ne komentiraju. Krajnje je vrijeme da prihvate kako oni nisu karakteristični obalni pojas - ni po tlu, ni po klimi, a bome ni po biljnom pokrovu. To je područje poseban komadić Raja i sasvim je u redu da su njegovi stanovnici ponosni, no pojedinci mi već dojadiše kritikom kako "na obali ima svega" Uostalom, neki baš i ne razlikuju obalu od unutrašnjosti.
Lijeska je među onim rijetkim biljkama što cvatu zimi. Rese, muški cvjetovi lijeske se formiraju već sada, kroz kasnu jesen i zimu, a procvjetati će krajem zime ili u rano proljeće. Bogate su peludom, ali nektara nemaju ni za lijek - pčelinji, mislim. I tako su zapravo zbog doba cvatnje predviđene za oprašivanje vjetrom. Zbog obilja peludi, rese koje želimo samljeti u brašno treba prvo oprati, pa onda osušiti i mljeti. Nekada se to radilo i miješalo sa pšeničnim brašnom, pa pekao kruh. Danas malo tko uopće peče kruh.
Bez obzira na zanemarenu proizvodnju brašna od resa ili promjene odgojnih metoda u školama kao i gotovo zaboravljeno pletenje košara od elastičnog pruća, lijeska neće nikada biti napuštena.
Lješnjaci i proizvodi od lješnjaka ne gube na popularnosti. Kozmetička industrija je također vrlo zainteresirana za uzgoj i otkup lješnjaka zbog ulja za njegu kože, da konditorsku industriju vječno gladnu lješnjaka i ne spominjem.
Recepata za domaće slastice sa lješnjacima je tako mnogo, da zapravo i nema puno smisla isticati ih u ZdravojTravi. Poznati su i bez mene. Ograničiti ću se samo na par jednostavnih, originalnijih. Recept koji slijedi je moja kreacija koju sa ponosom ističem jer je pun pogodak što se tiče okusa slastice i jednostavnosti pripreme. Teoretski, slastica bi mogla spadati u one sitne kolačiće što ih pripremamo za praznike a obično su dužeg roka trajanja. U teoriji - praksa je već nešto drugo...
Lješnjaci sa čokoladom
Sastojci - 150 gr lješnjaka; 100 gr Petit Beurre keksa; 50 gr maslaca; 200 gr čokolade za kuhanje; 100 gr vrhnja za šlag (ili može ono za kuhanje); 1 naranča kora i sok; 2 žlice šećera.
Priprema - Lješnjake tostirati, otpuhati ljuskice, pa samljeti. Kekse također treba samljeti. Sve je to brzo i jednostavno napraviti kuhinjskom sjeckalicom ili u blenderu. Mljevene lješnjake, kekse, omekšali maslac, 50 gr rastaljene čokolade, 2 žlice šećera zamijesiti sa sokom od naranče u malo čvršće tijesto.
Dno male tepsije treba pokriti papirom za pečenje zbog praktičnijeg vađenja gotovog kolača kasnije. Smjesu dobro natisnuti i poravnati u tepsiji, pa staviti na hlađenje, barem 15 minuta u zamrzivač. Za to vrijeme napraviti glazuru - u vrhnju otopiti 150 gr čokolade za kuhanje i umiješati naribanu koru naranče, pa preliti preko ohlađenog kolača.
Ukoliko nemate naranče sa neprskanom korom, sasvim će dobro poslužiti 1 žlica ruma za aromatiziranje glazure.

Primjedbe
Objavi komentar