Preskoči na glavni sadržaj

Lijeska, Corylus avellana - Lješnjaci sa čokoladom


Lijeska je samonikli listopadni grm ili grmoliko omanje drvo plitkog, jako razgranatog korijena što neumorno svako proljeće stvara nove izboje i tako čuva tlo od erozije. Rezultat je dobro očuvano tlo, ali i gusti često neprohodni šibljik, posebno ako se udruži sa još ponekom penjačicom ili trnovitom puzavicom.
Izdanci su vrlo elastične šibe. U samo malo starija neprosvijetljena vremena te su šibe bile pedagoška sredstva odgoja dobrih učenika. Poslovica kojoj danas jedva da i naziremo mučno značenje da je "šiba iz Raja izašla" odnosi se na ljeskov prut.
Plodovi lijeske, lješnjaci, su fina i vrlo omiljena hrana ne samo vjevericama. Toliko su fini da postoji podugačka sortna lista uzgojenih lješnjaka i malo tko ide po šumarcima tražiti nešto sitnije, ali jednako ukusne divlje plodove.
Uz obalu mora lješnjaka jednostavno nema. Ljetne suše i kamenito tlo nisu nešto što bi lijeska izabrala za svoje stanište. Molim Istrane i šire riječko područje da ne komentiraju. Krajnje je vrijeme da prihvate kako oni nisu karakteristični obalni pojas - ni po tlu, ni po klimi, a bome ni po biljnom pokrovu. To je područje poseban komadić Raja i sasvim je u redu da su njegovi stanovnici ponosni, no pojedinci mi već dojadiše kritikom kako "na obali ima svega" Uostalom, neki baš i ne razlikuju obalu od unutrašnjosti.
Lijeska je među onim rijetkim biljkama što cvatu zimi. Rese, muški cvjetovi lijeske se formiraju već sada, kroz kasnu jesen i zimu, a procvjetati će krajem zime ili u rano proljeće. Bogate su peludom, ali nektara nemaju ni za lijek - pčelinji, mislim. I tako su zapravo zbog doba cvatnje predviđene za oprašivanje vjetrom. Zbog obilja peludi, rese koje želimo samljeti u brašno treba prvo oprati, pa onda osušiti i mljeti. Nekada se to radilo i miješalo sa pšeničnim brašnom, pa pekao kruh. Danas malo tko uopće peče kruh.
Bez obzira na zanemarenu proizvodnju brašna od resa ili promjene odgojnih metoda u školama kao i gotovo zaboravljeno pletenje košara od elastičnog pruća, lijeska neće nikada biti napuštena.
Lješnjaci i proizvodi od lješnjaka ne gube na popularnosti. Kozmetička industrija je također vrlo zainteresirana za uzgoj i otkup lješnjaka zbog ulja za njegu kože, da konditorsku industriju vječno gladnu lješnjaka i ne spominjem.
Recepata za domaće slastice sa lješnjacima je tako mnogo, da zapravo i nema puno smisla isticati ih u ZdravojTravi. Poznati su i bez mene. Ograničiti ću se samo na par jednostavnih, originalnijih. Recept koji slijedi je moja kreacija koju sa ponosom ističem jer je pun pogodak što se tiče okusa slastice i jednostavnosti pripreme. Teoretski, slastica bi mogla spadati u one sitne kolačiće što ih pripremamo za praznike a obično su dužeg roka trajanja. U teoriji - praksa je već nešto drugo...

Lješnjaci sa čokoladom

Sastojci - 150 gr lješnjaka; 100 gr Petit Beurre keksa; 50 gr maslaca; 200 gr čokolade za kuhanje; 100 gr vrhnja za šlag (ili može ono za kuhanje); 1 naranča kora i sok; 2 žlice šećera.

Priprema - Lješnjake tostirati, otpuhati ljuskice, pa samljeti. Kekse također treba samljeti. Sve je to brzo i jednostavno napraviti kuhinjskom sjeckalicom ili u blenderu. Mljevene lješnjake, kekse, omekšali maslac, 50 gr rastaljene čokolade, 2 žlice šećera zamijesiti sa sokom od naranče u malo čvršće tijesto.
Dno male tepsije treba pokriti papirom za pečenje zbog praktičnijeg vađenja gotovog kolača kasnije. Smjesu dobro natisnuti i poravnati u tepsiji, pa staviti na hlađenje, barem 15 minuta u zamrzivač. Za to vrijeme napraviti glazuru - u vrhnju otopiti 150 gr čokolade za kuhanje i umiješati naribanu koru naranče, pa preliti preko ohlađenog kolača.
Ukoliko nemate naranče sa neprskanom korom, sasvim će dobro poslužiti 1 žlica ruma za aromatiziranje glazure.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...