Preskoči na glavni sadržaj

Lovor, Laurus nobilis - Lovor liker



Laura, Lara, Lovro, Lovorka i Lovorko, svi su dobili imena po ovoj plemenitoj biljci. I Lovran, grad. Laureati više ne nose vijence od lovora, barem ne doslovno. Lovor se uvukao i u poslovicu - ne počivaj na lovorikama, ili - okititi se lovorom... Nisu se samo starogrčki bogovi igrali lovorom, radimo to i danas.
Lovor je jedan od najstarijih začina Mediterana, ako ne i najstariji. Jedino je starija morska sol. Zajedno sa morskom soli, još uvijek je to važan izvozni artikl, kao i stoljećima prije. Naime, lovor se kao začin proširio po cijelom svijetu. Nije samo miris taj koji se cijeni, nego i sposobnost da mnoga iole teže probavljiva jela učini lakšima. Kao začin, koriste ga brojni ljudi koji nikada nisu vidjeli u prirodi ovu biljku i ne bi ju prepoznali dok ne padnu u taj raskošan zimzelen grm i obavije ih slatkasti miris kožastih listova.

Može lovor izrasti i u visoko stablo. U zadarskom parku opasanom kamenim drevnim zidinama, bivšoj karanteni za vrijeme kuge, zaštićenom od jakih vjetrova, plodnoga tla, lovori su visoki i po 15 metara.
Liker od lovora je tradicijski digestiv, nekada privilegija samo bogataških kuća. Nije siromasima bio nepoznat, ta oni su ga proizvodili. Nije to nikada bilo ni neko cijenom jako nedostupno piće. Jednostavno - digestiv je ona točka na i poslije bogatog obroka sa više sljedova jela, alkoholno piće koje dovršava blagdan blagovanja, čisti nepce, olakšava probavu i sastavni je dio gastronomske kulture.
Recept koji slijedi je prokušan i bez straha ga možemo primijeniti na preporučenu količinu. Zbog dugotrajnosti pripreme, bolje odmah napraviti malo više.
Navodno se može praviti i od suhih listova lovora. Neki su to i radili, čitam po internetu.
Osobno ne preporučujem. Nije samo stvar u boji gotovog proizvoda, nego i u okusu.
Ako vam nije dostupan svježi lovor, sigurno imate prijatelja, prijaznog poznanika, ma barem jednu dobru dušu koja živi uz obalu mora i rado će vam u pismu poslati 40 svježih lovorovih listova...



Lovor liker, recept

Sastojci - 40 svježih, kožastih (zrelih) lovorovih listova; 1,5 l rakije lozovače; šećerni sirup od 300 gr šećera i 3,5 dcl vode.
Priprema - u staklenoj tegli preliti listove lovora rakijom, dobro zatvoriti da ne hlapi, pa čuvati na tamnom mjestu, što zaštićenijem od sunčeve svjetlosti i vrućine 1 - 2 mjeseca. Svakako nalijepiti etiketu sa datumom pripreme. Ako nemamo tamno mjesto za čuvanje likera u pripremi, staklenka se može omotati zaštitnim slojem aluminijske folije.
Povremeno provjeriti i promiješati.



Kada istekne rok od magičnih 40 dana, aromatiziranu rakiju treba procijediti i umiješati prokuhan pa ohlađen šećerni sirup. Razliti u dvije boce po mogućnosti tamnoga stakla i dalje čuvati od svjetla.
Još samo najmanje dva tjedna strpljenja i liker je spreman za degustaciju i upotrebu.
Onaj u drugoj boci će biti bolji, jednostavno zato što će duže stajati neotvoren.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...