Laura, Lara, Lovro, Lovorka i Lovorko, svi su dobili imena po ovoj plemenitoj biljci. I Lovran, grad. Laureati više ne nose vijence od lovora, barem ne doslovno. Lovor se uvukao i u poslovicu - ne počivaj na lovorikama, ili - okititi se lovorom... Nisu se samo starogrčki bogovi igrali lovorom, radimo to i danas.
Lovor je jedan od najstarijih začina Mediterana, ako ne i najstariji. Jedino je starija morska sol. Zajedno sa morskom soli, još uvijek je to važan izvozni artikl, kao i stoljećima prije. Naime, lovor se kao začin proširio po cijelom svijetu. Nije samo miris taj koji se cijeni, nego i sposobnost da mnoga iole teže probavljiva jela učini lakšima. Kao začin, koriste ga brojni ljudi koji nikada nisu vidjeli u prirodi ovu biljku i ne bi ju prepoznali dok ne padnu u taj raskošan zimzelen grm i obavije ih slatkasti miris kožastih listova.
Može lovor izrasti i u visoko stablo. U zadarskom parku opasanom kamenim drevnim zidinama, bivšoj karanteni za vrijeme kuge, zaštićenom od jakih vjetrova, plodnoga tla, lovori su visoki i po 15 metara.
Liker od lovora je tradicijski digestiv, nekada privilegija samo bogataških kuća. Nije siromasima bio nepoznat, ta oni su ga proizvodili. Nije to nikada bilo ni neko cijenom jako nedostupno piće. Jednostavno - digestiv je ona točka na i poslije bogatog obroka sa više sljedova jela, alkoholno piće koje dovršava blagdan blagovanja, čisti nepce, olakšava probavu i sastavni je dio gastronomske kulture.
Recept koji slijedi je prokušan i bez straha ga možemo primijeniti na preporučenu količinu. Zbog dugotrajnosti pripreme, bolje odmah napraviti malo više.
Navodno se može praviti i od suhih listova lovora. Neki su to i radili, čitam po internetu.
Osobno ne preporučujem. Nije samo stvar u boji gotovog proizvoda, nego i u okusu.
Ako vam nije dostupan svježi lovor, sigurno imate prijatelja, prijaznog poznanika, ma barem jednu dobru dušu koja živi uz obalu mora i rado će vam u pismu poslati 40 svježih lovorovih listova...
Lovor liker, recept
Sastojci - 40 svježih, kožastih (zrelih) lovorovih listova; 1,5 l rakije lozovače; šećerni sirup od 300 gr šećera i 3,5 dcl vode.
Priprema - u staklenoj tegli preliti listove lovora rakijom, dobro zatvoriti da ne hlapi, pa čuvati na tamnom mjestu, što zaštićenijem od sunčeve svjetlosti i vrućine 1 - 2 mjeseca. Svakako nalijepiti etiketu sa datumom pripreme. Ako nemamo tamno mjesto za čuvanje likera u pripremi, staklenka se može omotati zaštitnim slojem aluminijske folije.
Povremeno provjeriti i promiješati.
Kada istekne rok od magičnih 40 dana, aromatiziranu rakiju treba procijediti i umiješati prokuhan pa ohlađen šećerni sirup. Razliti u dvije boce po mogućnosti tamnoga stakla i dalje čuvati od svjetla.
Još samo najmanje dva tjedna strpljenja i liker je spreman za degustaciju i upotrebu.
Onaj u drugoj boci će biti bolji, jednostavno zato što će duže stajati neotvoren.



Primjedbe
Objavi komentar