Lucerna, velika djetelina, alfalfa je navodno poznata 8000 godina. Bilo je to ipak prije nego sam se i rodila, pa podatak prepisujem iz literature.
Lucerna je većini poznata kao višegodišnja krmna biljka koja se više puta godišnje kosi i vrijedi za najbolju stočnu hranu.
Vrlo je korisna i kao višegodišnji predusjev za druge ratarske kulture jer svojim moćnim, dubokim, razgranatim korijenom rahli tlo i obogaćuje ga dušikom. Neplodno tlo koje želimo "dovesti u red" bez žurbe, najbolje je zasijati lucernom i ostavljati otkos na tlu.
To je dobro proučena biljka upravo zbog namjene za stočnu hranu. Uzgaja se naveliko širom svijeta, pa postoje već i brojni kultivari.
Samoniklo se javlja po livadama i uz puteve, u umjerenoj kontinentalnoj klimi.
Ta samonikla lucerna je vrijedna proljetna jestiva biljka. Onu uzgojenu bi trebalo izbjegavati, mada je lakše dostupna. Da ne duljim, pročitajte u stručnim poljoprivrednim časopisima kako se priprema tlo za sijanje, kako uništava korov, prihranjuje velika djetelina i zaštićuje od bolesti. Odmah će vas kao i mene, proći apetit.
Lucerna je jestiva, mekana i ukusna prije cvatnje kada sočna, razgranata stabljika ima staklastu srčiku. Kasnije srčika pobijeli, a u vrijeme cvatnje i kasnije, skoro odrvenjela stabljika bude šuplja. Mlada se može jesti i sirova, no zbog velike količine vlakana nije lako probavljiva.
Kuhana i usitnjena ili pasirana, probavljivija je, a visoka nutritivna vrijednost se kuhanjem ne gubi puno. Zapravo, svi oni protivnici termičke obrade, kako radije nazivaju kuhanje ručka, trebali bi razmisliti koliko više imaju koristi od pojedene gotovo neprobavljene sirove biljke, ili lako probavljive skuhane. Ipak je probava tu važnija od naivnih pomodnih uvjerenja stečenih čitanjem maloumnih članaka nepismenih, nepotpisanih autora u časopisima tobože namijenjenim zdravoj prehrani, savjetima o slaganju cvjetnih aranžmana u dnevnom boravku, anketama o vlastitoj zavodljivosti i uputa za instant prosvjetljenje.
Ni lucerna nije pošteđena sličnih napisa o silnoj ljekovitosti, spašavanju čovječanstva od medicinom neizlječivih bolesti...
Malo se govori o jestivosti mladih izdanaka biljke, no kada se spomenu klice, sve pršti od obećanja prevencije i liječenja svih poznatih patoloških stanja. Posebno ako se ta konjska djetelina nazove drugim imenom - alfalfa. 
Slična situacija kao sa amarantom, kako se često naziva sjeme štira. Nije greška, naravno. Štir jeste amarant kao što i lucerna jeste alfalfa.
Zvučniji nazivi djeluju ljekovitije.
Opsjednutost medija "zdravom hranom" dovela je do rezerviranosti velikog broja ljudi i odbojnosti prema mnogim finim i lako dostupnim namirnicama koje podržavaju zdravlje svojom visokom nutritivnom vrijednošću.
Lucerna cvate gotovo cijelo ljeto ljubičastim cvjetićima nalik sićušnim leptirima organiziranim u grozdaste nakupine. Sada, početkom jeseni je pravi čas za prikupiti sjemenke. Naći ćemo ih u zrelim spiralno savijenim malim mahunama. Zrele sjemenke su blijede oker boje, ne baš jako pravilnog bubrežastog oblika. Sitne su i samo strpljivi sakupljač će uspjeti priskrbiti si nešto veću količinu.
Srećom, "veća količina" sjemenki lucerne je već i jedna puna šalica.
Kome se taj posao čini previše težak - sjemenke lucerne se mogu i kupiti u dućanima zdrave hrane gdje se obavezno prodaju pod nazivom alfalfa, ili u poljoprivrednim dućanima gdje ih nalazimo pod nazivom lucerna. Obavezno treba provjeriti da sjeme nije ničim tretirano.
Vrt u staklenki
Sastojci - 2 žlice sjemenki lucerne.
Čista staklenka a 750 - 1000 ml, komad sitno mrežaste tkanine, par gumica za zimnicu i voda. Tkanina može biti muslin, til, dupla gaza ili ona fina mrežica tobože protiv komaraca...
Na slici: tostiran kruh namazan krem sirom, jaje na oko u kolutu paprike, pržena slanina , alfalfa klice i pera mlade kapule
Priprema - u staklenku stavimo sjemenke. Umjesto poklopcem, pokrijemo teglu tkaninom i pričvrstimo sa 2 - 3 gumice.
Kroz mrežastu tkaninu ulijemo vodu iz slavine, promućkamo sjemenke u vodi i izlijemo vodu. Kako je ušla, tako treba i izaći - kroz tkaninu. Pranje sjemenki treba ponoviti par puta, a onda nalijemo vode oko 3 dcl i ostavimo sjemenke preko noći da se namaču. Ujutro odlijemo vodu i ponovimo pranje. ponovo izlijemo vodu i teglu sa mokrim sjemenkama položimo malo ukoso, sa otvorom niže, da se zaostala voda može cijediti.
Staklenku treba držati na sobnoj temperaturi, po mogućnosti na nekom mjestu zaklonjenom od svjetlosti.
Slijedeća 3 - 4 dana treba ponavljati ispiranje vodom i cijeđenje barem dva puta dnevno, poželjno i češće. Četvrti ili peti dan, zavisi od sobne temperature, klice će biti spremne za konzumaciju. Tegla će biti gusto puna finih, hrskavih klica dugih oko 1,5 cm. Ako želite da vaše klice budu zelene, dovoljno je sada ih izložiti nekih pola sata sunčevoj svjetlosti.
Dobro isprane i ocijeđene klice mogu stajati u zatvorenoj tegli u hladnjaku 3 - 4 dana.
Ispiranje je jako važno da se spriječi plijesan. Pljesnive klice se moraju baciti i sav je trud bio uzaludan.
Klice lucerne su ugodnog, nježnog okusa, bez izraženog mirisa, hrskave teksture. Daleko nadmašuju potrebnim nutrijentima bilo koje uzgojeno lisnato povrće.
Jedu se uglavnom svježe - ne postoji ništa svježije.
Mogu se stavljati i u kuhana jela, no glavni su adut u miješanim salatama ili kao sastojak sendviča, posute po pizzi ili nekoj od krem juha...
Sažmi