Preskoči na glavni sadržaj

Matar, Crithmum maritimum - Bijeli špageti sa gamberima

 

Matar sam već opisala nadugačko i široko, njegovu povijest i primjenu u starinskoj i modernoj kuhinji, istine i zablude, opisala okuse i mirise svježeg, ukiseljenog ili pohanog, samog ili u raznim kombinacijama... I još uvijek mi je teško zaustaviti se. Fascinirana sam njime kao M. J. Zagorka podzemnim zagrebačkim hodnicima i dvorskim intrigama. Otprilike isti broj rečenica pokriva i temu matara.
Za recept koji slijedi jednako će biti dobar svježi, ukiseljeni ili sušeni matar u prahu... Što već imate pri ruci a da ne morate izaći iz kuće jer vam se žuri, gladni ste i za dvadesetak minuta morate nešto fino, mirisno i puno okusa pojesti. Okus mora je uvijek pun pogodak!

Umjesto gambera (repovi kozica) može se u ove špagete staviti dagnje, sardine ili slani inćuni, tunjevina i slično - što se nađe u kući a ima okus mora...


Bijeli špageti sa gamberima, recept
Sastojci za 2 porcije - 350 gr špageta (integralni se neće prekuhati čak ako i malo zaboravite na njih); 300 gr repova kozica; 150 gr feta sira; 3 žlice vrhnja za kuhanje; 3 režnja češnjaka, pola vezice zelenog peršina; malo maslinovog ulja i pola šalice narezanog matara - svježega nešto manje, ukiseljenog nešto više.
Sušenog i tako sigurno nemate, jer vam se ljetos nije dalo...
Priprema - Staviti špagete da se kuhaju u malo zasoljenoj vodi. Na malo ulja staviti odleđene gambere i pirjati ih par minuta, dok puste tekućinu i malo promijene boju ka blijedo narančastoj.



U to treba dodati protisnut češnjak, razmrvljen feta sir i vrhnje, pa vrlo kratko kuhati.
Čim se sir kremasto rastopi i stopi sa vrhnjem i morem od gambera, dodati vrlo sitno narezan matar i peršin.
Sada ćemo cijediti one špagete sa početka priče i u još tople umiješati kremu sa gamberima i matarom. Svježe mljeveni papar je nešto što meni redovito popravi i najbolji okus.
Vi kako hoćete.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...