Recept iz knjige ZdraveTrave OKUSI PRIRODE - SLASTICE
Oskoruša je samoniklo, kvalitetno drvo rijetkih šuma i šikara. To ako pitate šumare.
Za agronome, to je otporna, nezahtjevna voćka ukusnih plodova i treba ju uzgajati, po mogućnosti i popraviti u smislu veličine plodova i rodnosti.
U hortikulturi, na oskorušu se uglavnom gleda kao na dekorativni okomiti detalj većih vrtova i parkova. Cvate na proljeće lijepim bijelim cvjetovima skupljenim u gronjaste cvatove širine oko 10 cm, a na jesen ima obilje okruglih plodova žute do crvene boje ako su izloženi suncu. Listovi su cjeloviti, sitno oštro nazubljenog oboda, neparno perasto složeni i krošnja daje vrlo ugodnu prošaranu hladovinu.
Ispod odrasle, visoke oskoruše treba staviti klupu.
Fanovi Google narodne medicine otkriti će nevjerojatan zbir područja u kojima se koristi navodna ljekovitost oskoruše. Oskoruša,
Da se pita pčele, pričale bi o oskoruši sa oduševljenjem.
Oskoruša je sva za 5! Cvijet ima 5 bijelih latica kako se i pristoji voćki iz porodice ruža, 5 tučaka i mnogo prašnika koji doprinose ljepoti. Plod ima jezgru sa 5 koštica, a okus dozrelog ploda je isto za 5.
Opet ona priča o čekanju mrazeva da bi se jelo ovo ukusno voće! No, ako živite u toplijoj klimi i poštujete tu narodnu mudrost, nećete svake godine kušati oskoruše, a ni kolač za koji slijedi recept. Šteta.
Svo to jesensko tobož šumsko voće iz porodice ružovki što se uglavnom nalazi soliterno, rijetko kada i u skupinama, a koje ima trpke nezrele plodove, jednostavno treba pričekati da prezriju. Bilo mraza ili ne bilo. Pomoć jeste na kratko zamrznuti plodove da omekšaju i dalje sami brže sagnjiju. Zapravo čekamo upravo to - gnjiljenje. To je osjetljiv trenutak kada je moguć brz prelazak u nejestivo truljenje, češće fermentaciju, a nekada i sušenje. Precizne upute nema.
Treba probati.
Osim oskoruše, u ovu vrstu poželjnog samoniklog voća što mora prijeći zrelost na onu drugu stranu su još i sve vrste divljih krušaka, jarebika, mukinja, pa i trnjina.
Među sličnima, može biti izuzetaka. Tako su grmolika mukinjica i planinska mukinja jestive i ukusne nešto ranije. Ne treba čekati da prezriju.
Oskorušu je lako razmnožiti, najlakše korjenovim reznicama, odnosno izbojem iz korijena. Mnoštvo tih izboja pojavi se vrlo brzo oko panja posječenog stabla. Na žalost, ali i na sreću ljubitelja oskoruše, panjeva odrezanih stabala ima gotovo više nego odraslih, dugovječnih divljih voćaka.
Ova divota od stabla ne raste brzo, ali je dušu dala za suhe, bezvodne krajeve siromašnog tla. Ne zahtijeva baš nikakvu njegu, dugovječna je, podnosi i niske temperature, stalne je, redovite rodnosti. Traži samo puno sunca i ocjedito tlo koje ne zadržava vlagu. Upravo sam opisala širu okolicu moje kuhinje.
Kolač iz šikare
- Za tijesto - 22 dkg brašna; 12,5 dkg maslaca (to je pola paketića maslaca poštenih proizvođača koji nisu smanjili gramažu a ostavili staru cijenu); 2 žlice šećera + 1 vanilin šećer; 2 žumanjka.
- Za nadjev - 1 kg zrelih oskoruša; 1 veća kisela jabuka; cimet i đumbir u prahu, te 2 žlice šećera.
- Za premaz - 2 bjelanjka, prstohvat soli; 2 žlice šećera; 10 dkg mljevenih badema ili oraha.
Priprema - Od navedenih sastojaka umijesiti prhko tijesto i rasporediti ga po maslacem premazanom i malo pobrašnjenom limu.
Oskoruše i na kriške narezanu jabuku kratko peći u pećnici (10 minuta na 180°C), pa čim se malo ohladi, pasirati u kremu i dodati začine.
Ovu kremu treba premazati preko tijesta u tepsiji.
Od bjelanjaka, šećera i malo soli napraviti snijeg, pa u njega umiješati mljevene bademe. Tu masu prevući preko voćnog nadjeva.
Kolač se peče na 180°C oko 35 minuta, što ipak zavisi od svake pojedine pećnice.