Papaver rhoeas, poljski mak je jedan od onih biljnih prevaranata koji cijeli život glumi nježni poetski cvjetić iz reklame za slobodu, a zapravo proizvodi male zelene kapsule pune biljne ambicije. Nezrela čahura nije još „kutija sa makom“. To je tvornica u punom pogonu. Unutra se tek formiraju buduće sjemenke, zidovi su mesnati, sokovi kruže, sve je zeleno, vlažno i pomalo zbunjeno oko vlastitog identiteta. Biljka još nije odlučila hoće li biti salata, orašasti plod ili zvečka za suhi aranžman. Godinama gledamo na poljske makove i mislimo: Oooh, romantika, Monet, polje, poezija... A onda zagrizemo mladu čahuru, a ono okus kao da su se mladi grašak, lješnjak i trava napili zajedno na livadi – i to bez ikakvoga kulinarskog tretmana. Potpuno neočekivano ozbiljan okus za biljku koju većina ljudi doživljava kao crvene konfete uz cestu. Nutritivno?
Nećemo se lagati: neće nam čahura maka popraviti krvnu sliku, produžiti život niti otvoriti treće oko. To je više jestiva botanička dosjetka nego energetska bomba. Ima nešto vlakana, malo minerala, malo proteina i začetke ulja iz budućih sjemenki. Ukratko: biljka još skuplja građevinski materijal za pravi mak. Ali tekstura i dekorativnost!
To je cijela priča. Mlada čahura ima onu hrskavo-spužvastu strukturu kakvu imaju stvari koje kuhari naplaćuju nerazumno skupo čim ih posluže kao minijaturu na kamenu ili skoro izgubljene na velikom listu smokve uz par strateški postavljenih crvenih latica.
Slika: Kanapei; sastav blagi ajvar, sir i ljute čahure; ljuti ajvar, pršut i kisele čahure; sardel pasta pomiješana sa maslacem i kisele čahure; pašteta od graha, kečap i sirove čahure; maslac i crne trube (gljive) u prahu sa slanim čahurama; majoneza i sirove čahure...
Sjajan je potez kratko kuhanje u različitim otopinama, jer čahura se ponaša kao mala zelena spužvasta podmornica — upije slano, kiselo ili ljuto i onda sve to nosi u sebi dok i dalje izgleda kao bezazleni poljski ukras koji bi najradije recitirao poeziju i mahao na vjetru.
Slatka verzija bi mogla biti posebno opasna. Već vidim društvo uz popodnevno kartanje kako u početku oprezno grickaju nešto što izgleda kao nedovršeni botanički eksperiment i pokušavaju procijeniti je li ideja potekla sa livade ili reklame za moderni restoran gdje konobar objašnjava jelo sedam minuta. Slijedi recept za upotrebu nezrelih makovih čahurica u kanapeima, malim dekorativnim ali ukusnim sendvičićkima veličine zalogaja, često namijenjenim svečanom stolu. Ove lijepe i ukusne zalogajčiće možemo napraviti i dan ranije, sačuvati ih u hladnjaku i onda se sutra ugodno iznenaditi. Ne znam ni jedan razlog zašto ne bismo bilo koji dan učinili svečanim svojoj obitelji, prijateljima ili samima sebi.
Nezrele sjemene čahure poljskoga maka – korov ili aristokrat?!
Nemojte biti razočarani – nema recepta!
Slika: Slatki kanapei, sastav: med, orasi i sirove čahurice maka; pekmez od drenjina i slatke čahurice; maslac, agavin sirup, cvijet boražine i kisele čahure; sirni namaz , šumske jagode i slatke čahure poljskoga maka...
I tu je podloga raženi kruh, no mliječno bi pecivo vjerojatno bilo jednako dobro
I tu je podloga raženi kruh, no mliječno bi pecivo vjerojatno bilo jednako dobro
Sve se svodi na ili sirove čahurice ili kratko prokuhane u koncentriranoj otopini vode sa soli, nekom od kiselina, oštrom čiliju ili u šećernom sirupu.
Koji ćemo im okus dati zavisi od poželjne harmonije okusa sa ostalim namirnicama.
Primjeri su uz fotografije.
Slane, slatke, ljute ili kisele čahure možemo koristiti i u drugim jelima – ne moraju to biti sendviči.
I ne nije to samo dekoracija! Ovo može obogatiti tjesteninu, rižota, razne voćne ili povrtne salate, priloge, predjela, juhe, variva ili umake..



Primjedbe
Objavi komentar