Preskoči na glavni sadržaj

Poljski mak, Papaver rhoeas – Nezrele čahure poljskoga maka – korov ili aristokrat?!

 


Papaver rhoeas, poljski mak je jedan od onih biljnih prevaranata koji cijeli život glumi nježni poetski cvjetić iz reklame za slobodu, a zapravo proizvodi male zelene kapsule pune biljne ambicije. Nezrela čahura nije još „kutija sa makom“. To je tvornica u punom pogonu. Unutra se tek formiraju buduće sjemenke, zidovi su mesnati, sokovi kruže, sve je zeleno, vlažno i pomalo zbunjeno oko vlastitog identiteta. Biljka još nije odlučila hoće li biti salata, orašasti plod ili zvečka za suhi aranžman. Godinama gledamo na poljske makove i mislimo: Oooh, romantika, Monet, polje, poezija... A onda zagrizemo mladu čahuru, a ono okus kao da su se mladi grašak, lješnjak i trava napili zajedno na livadi – i to bez ikakvoga kulinarskog tretmana. Potpuno neočekivano ozbiljan okus za biljku koju većina ljudi doživljava kao crvene konfete uz cestu. Nutritivno?
Nećemo se lagati: neće nam čahura maka popraviti krvnu sliku, produžiti život niti otvoriti treće oko. To je više jestiva botanička dosjetka nego energetska bomba. Ima nešto vlakana, malo minerala, malo proteina i začetke ulja iz budućih sjemenki. Ukratko: biljka još skuplja građevinski materijal za pravi mak. Ali tekstura i dekorativnost!
To je cijela priča. Mlada čahura ima onu hrskavo-spužvastu strukturu kakvu imaju stvari koje kuhari naplaćuju nerazumno skupo čim ih posluže kao minijaturu na kamenu ili skoro izgubljene na velikom listu smokve uz par strateški postavljenih crvenih latica.

Slika: Kanapei; sastav blagi ajvar, sir i ljute čahure; ljuti ajvar, pršut i kisele čahure; sardel pasta pomiješana sa maslacem i kisele čahure; pašteta od graha, kečap i sirove čahure; maslac i crne trube (gljive) u prahu sa slanim čahurama; majoneza i sirove čahure...
Podloga je raženi kruh

Sjajan je potez kratko kuhanje u različitim otopinama, jer čahura se ponaša kao mala zelena spužvasta podmornica — upije slano, kiselo ili ljuto i onda sve to nosi u sebi dok i dalje izgleda kao bezazleni poljski ukras koji bi najradije recitirao poeziju i mahao na vjetru.
Slatka verzija bi mogla biti posebno opasna. Već vidim društvo uz popodnevno kartanje kako u početku oprezno grickaju nešto što izgleda kao nedovršeni botanički eksperiment i pokušavaju procijeniti je li ideja potekla sa livade ili reklame za moderni restoran gdje konobar objašnjava jelo sedam minuta. Slijedi recept za upotrebu nezrelih makovih čahurica u kanapeima, malim dekorativnim ali ukusnim sendvičićkima veličine zalogaja, često namijenjenim svečanom stolu. Ove lijepe i ukusne zalogajčiće možemo napraviti i dan ranije, sačuvati ih u hladnjaku i onda se sutra ugodno iznenaditi. Ne znam ni jedan razlog zašto ne bismo bilo koji dan učinili svečanim svojoj obitelji, prijateljima ili samima sebi.
Nezrele sjemene čahure poljskoga maka – korov ili aristokrat?!
Nemojte biti razočarani – nema recepta!
Slika: Slatki kanapei, sastav: med, orasi i sirove čahurice maka; pekmez od drenjina i slatke čahurice; maslac, agavin sirup, cvijet boražine i kisele čahure; sirni namaz , šumske jagode i slatke čahure poljskoga maka...
I tu je podloga raženi kruh, no mliječno bi pecivo vjerojatno bilo jednako dobro

Sve se svodi na ili sirove čahurice ili kratko prokuhane u koncentriranoj otopini vode sa soli, nekom od kiselina, oštrom čiliju ili u šećernom sirupu.
Koji ćemo im okus dati zavisi od poželjne harmonije okusa sa ostalim namirnicama.
Primjeri su uz fotografije.
Slane, slatke, ljute ili kisele čahure možemo koristiti i u drugim jelima – ne moraju to biti sendviči.
I ne nije to samo dekoracija! Ovo može obogatiti tjesteninu, rižota, razne voćne ili povrtne salate, priloge, predjela, juhe, variva ili umake..

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...