Preskoči na glavni sadržaj

Poriluk, Allium ampeloprasum - Hrskava teleskopska kajgana


Samonikli poriluk je za nas iz priobalja nešto kao medvjeđi luk u unutrašnjosti. Miris je vrlo sličan, no sezona traje puno duže, tekstura je malo žilavija i ne moramo ići u šumu po njega. Poriluk dolazi k nama. Sve se odvija u skladu sa našom općepriznatom sklonosti fjaki i štedljivosti. Malo koja okućnica, put do obližnjeg dućana, kozja staza prema susjedu, ne obiluje mladim samoniklim porilukom u ovo godišnje doba. Nema potrebe ići u nekakvu berbu ili stvarati zalihe. Poriluk je sveprisutan čim jesenske kiše namoče tlo. Ovako mlad, samonikli poriluk toliko liči na običnu više dugačku nego visoku travu, da ga ni vješto oko bez naočala ne razlikuje od nje. Mora se malo pomirisati i odmah je sve jasno. Malo kasnije, kada plosnati tanki listovi sa plitkim žlijebom uzduž narastu i počnu se savijati, neki čak i kovrčati, a biljka pri tlu "porilukasto" slojevito odeblja, više neće biti zagonetka ni na prvi pogled iz visine od metar l pol.


Slika: Mladi samonikli poriluk između stijena samo par metara od mora

Nema straha da ćemo branjem iskorijeniti ovu ukusnu biljku. Prvo, za iskorjenjivanje bi trebalo iščupati i korijen. To baš i ne ide lako bez obzira koliko jesenskih kiša palo po tvrdom kamenjaru. Tako se uglavnom dogodi da sakupljamo i koristimo samo nadzemni dio ovog luka, a podzemna lukovica ostaje u tlu. Ta podzemna lukovica je sposobna stvoriti nove biljke proizvodeći male, kuglaste i porculanski sjajno bijele biserne lučice od kojih će se svaka već u ovoj sezoni odvojiti od majke lukovice, pa napraviti vlastiti korijen i nadzemni dio. Ovaj način razmnožavanja uzrokuje pojavu nakupina samoniklog poriluka u busenima. Gotovo je nemoguće naći pojedinačnu biljku.
Pri kraju sezone rasta, idućeg ljeta, će one starije, dvogodišnje biljke poriluka procvjetati lijepim ljubičastim kuglama. Malo vjetar, više mravi, pomoći će rasijavanje sjemena i osvajanje novih teritorija.
Popis jela u kojima je ovaj samonikli luk dobro došao je beskrajan. U ovoj, početnoj fazi rasta dok je još mekan, najbolji, najmirisniji i najukusniji je svjež. Ipak ga treba sitno narezati.

Hrskava teleskopska kajgana, recept
Sastojci - Feta staroga kruha, grumen maslaca ili malo ulja; 100 gr sitno narezane mirisne pancete (to je slanina sušena na dimu); 2 jaja, 1 dcl mlijeka; pola šalice sitno narezanih mladih pera divljeg poriluka; pola šalice naribanog topivog sira; sol i papar prema ukusu.


Slika:
Hrskava teleskopska kajgana sa svježim porilukom


Priprema - Kruh narezati na kockice, pa ga hrskavo prepržiti na slanini i masnoći po izboru.
Jaja pomiješati sa mlijekom, posoliti i razliti preko prženog kruha. Prevrnuti pečeni kolut kajgane kao palačinku, posuti sirom i porilukom, pa preklopiti.
Servirati uz ajvar ili kečap. Kruh ne treba, već je unutra.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...