Preskoči na glavni sadržaj

Rogač, Ceratonia siliqua - Pašteta za bolje sutra


Vrijeme je sazrijevanja rogača i osim onih par sretnika što žive na otocima zadarsko - šibenskog arhipelaga, vjerujem da će malo tko potaknut mojim objavama ovih dana potražiti stablo i ubrati tek sazrele svježe mahune.

Slika: Rogač je zimzeleno stablo - plodovi su slatki, ukusni i bogati čovjeku potrebnim nutrijentima. Upotreba ovih mahune u hrani starija je od pisane, pa čak i slikovne povijesti Mediterana, Egipta i Levanta.
Ovo za slikovnu povijest je moj zaključak . Čista logika da je pećinska glavna slikarica prvo morala nahraniti gladnu djecu, a tek onda im crtati stripove po zidovima pećine.


Snaći ćemo se kupovinom rogačevog brašna u supermarketu - za divno čudo nije iz uvoza.
Rogač ima zemljasto-slatkastu aromu koja se fantastično sparuje s orašastim i blago dimljenim okusima.
Današnji recept možda izazove skepsu, naročito ako ovu paštetu probate čim je gotova - skoro pa da i nije nešto naročito.
Provjereno, samo malo strpljena čini čuda. Treba pričekati da se okusi prožmu i uravnoteže - ni jedan neće konačno prevladavati, a zajedno čine posebnu deliciju.
Ovo je namaz za kasnije, možda čak i za bolje sutra! Može se čuvati u staklenoj teglici sa poklopcem ili u onoj praktičnoj ambalaži od sladoleda što nam je ostala od ne tako davnog ljeta.
Ova pašteta se ponaša kao neki rogačasti “nutella-hummus”, ali u slanoj varijanti.
Ide na kruh, na krekere sa kojim zrnom nara za fensi okupljanje pred ekranom u domaćoj atmosferi (nije za odlazak u kino), uz povrće ili čak kao punjenje za palačinke/tortilje s povrćem.
Isprobano je i u prilici kada je teško dočekati ručak. To ipak ne preporučujem ako vam mama ili baka kuha ručak, no ako ste vi ta mama, baka, Ili emancipirani muški hranitelj obitelji, e onda može. Neće nitko znati zašto nemate apetita uz obiteljsku trpezu nakon sat, dva pripremanja ručka.
Obično se onda kaže : ma zasitila sam se od mirisa dok sam kuhala...
Pašteta za bolje sutra
Sastojci: 1 šalica kuhanog slanutka (ili graha – ali slanutak bolje paše); 1 vrhom puna žlica brašna od rogača; 2 žlice tostiranih pa samljevenih oraha ili badema; 3 žlice rastaljenog maslaca ( može masla, možda masti ili 2 žlice maslinovog ulja - izbor je vaš), sok od pola limuna; prstohvat soli + malo čilija ili puno papra po ukusu; (po želji - kap, dvije tamnog aceta ili prošeka za dubinu).


Priprema: sve u blender/tarionik ili štapni mikser → melješ dok ne postane fina pašteta. Ako je pregusto, dodajmo žlicu-dvije vode

Slika: Sastojci i priprema su toliko jednostavni, da je ovaj recept bio moguć i u prapovijesno doba - prije izuma miksera i indukcije.
Namaz iz kamenog doba — provjeren recept prije pisane povijesti!
Toliko staro da ni arheolozi ne mogu reći da nije istina.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više