Preskoči na glavni sadržaj

Smokva, Ficus carica - Carica Karamela

 Smokva, Ficus carica - Carica Karamela

Smokva, Ficus carica je drvo koje se spominje u mnogim legendama pa i religijama. Zanimljivo da se u pričama iz klasične grčke starine ne spominje. Mislim na one priče o bogovima sa Olimpa, njihovim zanimljivim i čudnim životima u kojima svako malo netko nastrada ili bude nagrađen i pretvori se u biljku.
Jedno je vrijeme u antičkoj Grčkoj smokva bila toliko cijenjena da je bio zabranjen izvoz, a prema riječi za antičke švercere smokvama nastala je današnja riječ cinkaroš - izdajica.
Izdajica domovine smokava.
Jedna od mnogih zabluda o smokvama je da samonikle smokve nisu jestive. Istina je da postoji i "divlja" uglavnom samonikla smokva, Ficus caprifilus - no to je posve druga vrsta. Njeni plodovi nikada ne sazriju do mekoće. Cijele zime ostaju na stablu i vrlo su korisni jer služe za prezimljavanje malenog kukca oprašivača drugih, jestivih smokava koje nisu samooplodne.
Taj kukac nakon oplođivanja cvata jestive smokve izlazi van kroz istu rupicu na tjemenu ploda kroz koju je i ušao. Nije točno da zrela, zdrava smokva može imati crva, kao na primjer trešnja. Zato su one predstave nekih "ljubitelja" smokava koji prvo ogule plod, pa ga onda seciraju kao trupla iz CSI tv serija vrlo gadljive i posve nepotrebne.
Iako riječ carica u botaničkom nazivu ima posve drugo značenje (Karija, navodno porijeklo najbolje jestive smokve), čitano po naški, onako kako i piše - smokva zaista i jeste carica. Ne samo ljeta, ne zaboravimo sušene smokve, zimsku deliciju.
Slatki, zreli plodovi su jednostavno savršeni i svježi, ubrani u zoru, pravo sa drveta. Meni je to najbolji recept.
No, ako želimo počastiti obitelj, prijatelje, svečanim jelovnikom drage goste, nije baš neki štos poslati ih poslije ručka na smokvu u dvorištu da si sami uberu koliko hoće, na +40°C. No, kako smokve zapravo uživaju na najsunčanijim mjestima, + 40 je još i ugodna hladovina.
Jedan od načina kako od dobroga napraviti bolje je i smokva punjena tostiranim bademima i prelivena karamelom.
Carica Karamela, recept

Sastojci: 12 zrelih smokava (ne prezrelih); pregršt badema; 100 gr šećera (može smeđi, može bijeli kristal - što ima u kući); 1 manji limun.
Priprema: Prvo tostiramo neoguljene bademe dok ne zamiriši kuhinja. Kada se malo ohlade, nožem ih grubo usitnimo.
Smokve prerežemo po pola, pa žličicom izdubimo mezgu ("meso").
Pomiješamo bademe i mezgu smokve zajedno sa sokom limuna, pa žličicom vraćamo u izdubljenu kožu.
Ovako punjene smokve odložimo u hladnjak da se dobro ohlade.
Karamel treba pripremiti kratko prije serviranja, jer bi se inače rastopio ako ga prerano prelijemo preko smokava. Ako se to dogodi, karamel će izgubiti krckavu teksturu, no ni to nije nikakva tragedija - okus se neće promijeniti.
Ako baš želimo postići i teksturu, ohlađene smokve malo potapkamo papirnatim ubrusom, pospemo šećerom i karameliziramo brenerom.
U nedostatku brenera, posve je legitimno i vrlo zadovoljavajuće na štednjaku napraviti zlatni karamel i preliti ga po svakoj smokvi tek da se pokrije nadjev.
Može biti slika sljedećeg: smokva. Može biti slika sljedećeg: smokva
Podijeljena objava
Sve tako jednostavno, a ukusno , kao dušu dalo za ove vrućine, da se zasladiš, a ne umreš u kuhinji dok pripremaš
  • Odgovor
  • Sakrij
  •  
     
    Autor
    Drazenka Duvnjak - da, upravo to. To je plan! 🙂
  • Odgovor
  • Komentira Neda Bopsić
  • Uređivano
  • A staviš na podlogu od sladoleda 🤤
  • Odgovor
  • Sakrij
  •  
     
    Autor
    Zorica Sopić - točno tako! Sve je još i bolje sa sladoledom. Evo jedan od smokve:
    Može biti slika sljedećeg: smokva i desert
  • Odgovor
  • Prekrasno!
  • Odgovor
  • Sakrij
  • Odabrano je najrelevantnije pa se neki komentari možda ne prikazuju zbog filtra.

    Primjedbe

    Popularni postovi s ovog bloga

    Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

    Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

    Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

      Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

    Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

      Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...