Preskoči na glavni sadržaj

Štir, Amaranthus retroflexus - Kruške u zelenilu



Pripremom hrane metodom "na lešo" proslavila se Dalmacija u svijetu kao najzdravija moguća kuhinja. Onda je prošla moda propagande, no pojavit će se sigurno opet za koje desetljeće. To je karakteristika nutricionizma kao nauke. Podliježe modi kao i dužina suknje. No dobro, ima tu nešto i nauke i ozbiljnih istraživanja, no i tu se teorije čas potvrđuju, čas ponovo odbacuju.
Priča o izvornoj, jedino dalmatinskoj kuhinji također je za naivčine. Posve sam sigurna da je metoda kuhanja lisnatog bilja na lešo najstariji sačuvan recept na svijetu i potječe iz vremena kada je otkrivena vatra, dakle od prvog požara munjom zapaljenog drveta.. Prošlo je od onda puno vremena dok su ljudi shvatili da postoji i elektricitet, te da i on može biti koristan za nešto. U međuvremenu su se snalazili kojekako.
U nekoj prapovijesti o kojoj nemamo nikakvih točnih saznanja. u prvom kulinarskom natjecanju plemena (bez tv kamera), sigurno je pobijedila ekipa koja je u glinenu posudu sa vodom (ili onu od kore drveta zakopanu u tlo) pored štira i ponekog gomolja, dodala i komadić dinosaura. Meso na ražnju je svima već dosadilo i pripremljeno po novoj metodi sigurno je bilo hit.

Slika: Vrhovi štira u čaši i mačak Mićo najljepših očiju u selu (boje štira)

Eto, to je metoda "na lešo". Jednostavno skuhane namirnice u vodi, ocijeđene ako voda nije posve isparila i tek onda začinjene onim što se ima. Nije se promijenila stotinama tisuća godina, davno prije nego su se kontinenti i Dalmacija formirali u današnji oblik.
A onda je bog izumio blender.
Nećemo i ne trebamo zaboraviti kuhanje na lešo, naročito ne u vrela ljeta kada se nikom ne stoji kraj špahera. Svi koji to možemo zato izbacimo štednjak na dvorište, negdje pod skale ili balkon da ga ne opere kiša koja tak i tak neće ponovo pasti prije kraja ljeta. Više zbog zaštite od sunca. Zeleni mladi štir, ljetne kruškice što težinom savijaju grane drveta, blender i špaher u hladovini mogu čak i u vruće ljeto stvoriti čaroliju...

Kruške u zelenilu, recept
Sastojci - 8 ljetnih kruškica (više ili manje zavisi od veličine, a zapravo nije ni važno); sok i kora 1 limuna; 4 jaja; 1 čaša od 2 dcl šećera + 1 vanilin šećer; 2 dcl mlijeka ; oko 150 gr mladoga štira; 2 dcl ulja; 2 čaše brašna pomiješanog sa 1 praškom za pecivo, naribanom korom limuna i prstohvatom soli.

Priprema - Kruške oguliti, izvaditi im sjemenke i narezati ih na manje komadiće, pošpricati limunom i ostaviti da pričekaju dok se mi zabavljamo sa blenderom i mikserom. Naravno, i pećnicu treba na vrijeme uključiti jer sva priprema ide jako brzo, kraće od 15 minuta posla.
Jaja i šećere mutiti mikserom dobrih 5 minuta da se napravi bogata gusta pjena koja će uvećati volumen barem 2 - 3 puta. Malo narezan štir staviti u blender zajedno sa 2 dcl mlijeka i glatko smiksati.
U kremu od jaja uliti to gusto zeleno mlijeko sa štirom, ulje i najzad umiješati i brašno pomiješano sa praškom za pecivo, korom limuna i malo soli.
Kremastu zelenu masu uliti u podmazanu i brašnom posutu tepsiju, odozgor posuti komadiče krušaka, par puta tepsijom udariti po stolu i staviti u zagrijanu pećnicu na 180 - 200°C 25 - 30 minuta.
Ono kucanje punom tepsijom po stolu nema veze sa nekim vradžbinama. To se radi da se kremasto biskvitno tijesto i kruške lijepo rasporede, a krupniji zračni džepovi usitne.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...