Preskoči na glavni sadržaj

Štir, Amaranthus retroflexus - Na brzaka

 


Štir je kod nas poznat kao ljetni korov. Tamo gdje ga na vrijeme ne oplijevimo, svaka će biljka stvoriti na tisuće sjemenki dobre klijavosti. To je biljka koja voli toplinu, pa niče razmjerno kasno, tek u lipnju. Dođe nekako kao turist. I ode krajem ljeta.
Za toplijih godina ima je više.
Štir spada u one korove zbog kojih se isplati volonterski plijeviti vrtove po cijelom selu.
Na izgled grub, pokriven dlačicama, na žvakanje neukusan, štir je dragocjena jestiva biljka ne samo zbog vitaminima, mineralima i inim korisnim nutrijentima bogatog sastava, nego i zato što ga ima baš u ono vrijeme vrhunca suhoga i vrućeg ljeta kada zeleno lisnato povrće odbija bujati makar ga zalijevali, pazili ga i mazili pa čak mu i pjevali ispod suncobrana. Znam neke koji to zbilja rade. Koliko uspjeh zavisi od glasovnih sposobnosti vrtlara, ne znam. Kažu da je bitna ljubav i dobra namjera. Problem nastaje valjda ako biljka shvati tu licemjernu ljubav i da ju se uzgaja za pojesti.

Neutralan okus štira je njegova prednost, a ne mana. Jela sa štirom možete začiniti baš kako volite, a izvrstan je i u miješanim jelima sa drugim povrćem (dobrom kobasicom, na primjer).
Negdje iza polovine kolovoza počnu padati prve kiše. Početkom mlade i tople jeseni, nakon par osvježavajućih kiša, šira okolica moje kuhinje bude prekrivena novoniklim biljčicama oštrodlakog štira. Ne predaje se i nije ga briga za kalendar.
Umorni vrt moje susjede sa ponekom već zapuštenom paprikom i par poleglih stabljika pomidora koje pamte i bolje dane, ovih je dana na mojoj brizi. Jedina pomoć koju joj mogu pružiti na toj gredici je da oberem posljednje plodove i oplijevim bujni štir prije nego procvate klasastim cvatom i osjemeni se.
Dokaz da se dobrota isplati je i recept koji slijedi. Brzo, ukusno jelo kada imate i drugog posla a ne samo feštati u kuhinji između brojnih lonaca što se puše na štednjaku, a u pećnici milozvučno cvrči i opojno miriši.
Na brzaka, recept
Sastojci - Vrhovi mladih stabljika štira sa listovima (visina nekih 15 cm), koliko god naberete to je upravo prava mjera; 2 - 3 posljednje paprike iz susjedinog vrta; poveća kapula ako nemate divljeg poriluka koji se također plijevi u susjedinom vrtu; 2 jaja; malo miješanog ulja i poneki zaostali pomidor koji može poslužiti kao salata. Sol i papar, naravno.



Priprema - Kapulu i papriku sitno narezati na kockice pa zajedno prepržiti na ulju dok ne omekšaju. Dobro je odmah posoliti povrće, brže će svenuti. Sada dodati opran i još malo mokar narezani štir i pirjati kratko dok voda ne ispari. Preko svega izliti jaja i miješati samo dok se ne zgrušaju.
Obilje svježe mljevenog papra preko svega toga meni znači finu gozbu. Vi kako vam drago.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...