Preskoči na glavni sadržaj

Veliki luk, Allium ampeloprasum, var ampeloprasum - Buce debeljuce


Sredinom srpnja, usred toplinskog vala, dok polugoli i u japankama švrljamo uskim stazama uz more bez normalne opreme: krampa ili barem male motike sa rogovima, povremeno će nas iznenaditi blijeda zelenkasta, rahla kugla na skoro metar visokoj stapki.
To je cvat velikog luka (preteče slonovskog češnjaka) prije nego sazriju sjemenke. Nema više listova, do lukovice i nije baš lako doći zbog nedostatka opreme i tvrdog, suhog, užarenog kamenjara. Ta prelijepa kugla nije za branje radi dekoracije spavaće sobe.
Zdrobite prstima koje zrno iz te kugle i pomirišite. Češnjak, divan miris što osvježava kulinarsku maštu u roku odmah!
Zabuna je nemoguća, ništa slično ne miriši tako! Moguće je samo da naletimo na neke manje, ali jednako lijepe kuglice cvata nekog drugog luka, no ni to nije neka ozbiljna greška. Jedina biljka koja tako cvate, usred ljeta, nema listove i miriši na luk - jednostavno jeste luk!

Slika: Mićo, krupan mačak se lijeno proteže na suncu pored velikog luka što se suši na garaži. Dužina (visina) odrasle stabljike velikog luka je otprilike dva i pol mačka.

Nema puno takvih kugla. Veliki je luk kao i većina lukova dvogodišnja biljka, pa je cvat znak da je dosegao drugu godinu (ili koju više) starosti. Oni mlađi, sada nevidljivi, procvjetati će slijedeće godine. Ne treba se bojati da ćemo branjem cvata ovog luka smanjiti njegovu brojnost na staništu. Razmnožavanje sjemenom i nije mu neka česta opcija. Više se oslanja na podzemnu djelatnost. Svaka zrela lukovica, a sve su zrele sredinom srpnja, već je proizvela podzemni podmladak u vidu malih školjkastih tvorevina u čvrstoj opni i vlastitim korjenčićem što čekaju jesen i bar malo vlage da mogu proviriti prema svjetlosti.
Recept koji slijedi je drsko jednostavan i može se pripremiti baš svugdje gdje postoji jedna teća za kuhanje krumpira i tava za doradu ukusnog ljetnog zalogaja. Koji pomidor i krastavac - i opet smo orni za nove pustolovine.

Buce debeljuce, recept
Sastojci:
Za tijesto: 3 krumpira prosječne veličine; 3 žlice pune "na brdašce" glatkog brašna (to je otprilike, nekada bi se preciznije reklo "koliko tijesto zahtijeva"); sol.
Za nadjev: zrnca nezrelog sjemenja velikog luka; 5 listića sira gauda ili čedar ili što već imamo doma da ne moramo izlaziti do trgovine.
Malo ulja, tek da pokrije dno plitke tave.

Slika: Buce debeljuce - debeljuškaste palačinkice od krumpirovog tijesta nadjevene sirom i ošišanim cvatom velikog luka.
Rešetkasta površina je samo u svrhu dekorativnosti - postiže se laganim pritiskom gnječilicom za krumpir prije pečenja.

Priprema: krumpir ogulimo, nasiječemo na kockice i pristavimo kuhati do mekoće kao za pire.
U međuvremenu ošišamo škarama cvat luka i sačuvamo kuglice nezrelih sjemenki, a listove sira prepolovimo i svaku polovicu presavijemo da bude veličine kvadrata otprilike 3 x 3 cm (nisam mjerila, nije ni bitno u milimetar).
Kuhani krumpir ocijedimo, protisnemo bez grudica, pa sa brašnom i pola žličice soli umijesimo žlicom mekano tijesto.
Nema jaja, nije greška u receptu. Može se i staviti jaje, no onda nam treba puno više brašna.
Dlanove poprašimo brašnom, pa na lijevi stavimo dobro punu žlicu krumpirovog tijesta, spljoštimo ga u tanki krug, stavimo komad sira i pospemo kuglicama ošišanog cvata luka.
Sada slobodnom rukom pokupimo obod tijesta prema gore, preko nadjeva - kao kad radimo knedle sa šljivama. Nadjev ne smije viriti. Još malo brašna, pa nježnim tapšanjem spljoštimo tu knedlu u debeljuškastu palačinku.
Preostaje još samo prepržiti te palačinkice na zagrijanoj tavi premazanoj uljem.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...