Preskoči na glavni sadržaj

Borovi, alepski bor, Pinus halepensis - Pupoljak pesto


Alepski bor je vrlo često drvo duž cijele obale Jadrana, najbrojnija vrsta iz roda Pinus, obitelji Pinaceae. Razmnožava se sjemenom, brzo raste i gotovo invazivno zauzima zapuštene staze i makadamske puteve.
Cvjetovi bora su jednospolni, što znači - ili su ženski, ili su muški. Za oplodnju im ne trebaju pčele, dovoljan je nježni maestral ili prolaznik koji malo zdrma granu dok se provlači kroz zaraslu stazu.
U kasno proljeće, kada ovi borovi organiziraju zajednički pir, muški cvjetovi rasipno i raskošno prosipaju pelud i gdje treba i gdje ne treba. Često je i površina mora uz obalu žuta od njihovog slavlja.
Iglice duge desetak cm su mekane u usporedbi sa iglicama drugih borova.
Češeri sazrijevaju dugo, treba im dobre dvije, ponekad i tri godine da sazriju, otvore se i izbace sjemenke.
Sada, na osunčanim terenima i početkom zime, počinju se formirati pupoljci cvata. Prvo ženski. Treba im više vremena da se urede za feštu.
Prepoznati ćemo ih kao crvenkastosmeđe kvržice - prvo, jer su sada zapravo jedini pupoljci, a za koji mjesec dana jer će formirati i peteljku, pa će biti kvržice na peteljci.
Muški cvat je valjkast, bez peteljke. Nije ni važno da li ih razlikujemo. Jednako su mekani, mirisni i ukusni.
Borovi su cijeli jestivi, svi dijelovi, u svim razvojnim fazama; iglice, cvat, polen, mladi češeri, sjemenke, pa čak i kambij (unutarnji dio kore).
Jedino samo drvo i korijen nisu jestivi, a vrlo ljepljiva smola nije iskoristiva samo kao flaster na ranu u situaciji preživljavanja u divljini - od nje se može napraviti sasvim pristojna žvaka.
Ove lijepe dane treba iskoristiti za šetnju do mladih pupoljaka borova.

Slika: Karakterističan oblik i viseći položaj šišarki alepskog bora

Pesto zamišljamo najčešće kao umak za tjesteninu koji obavezno sadrži pinjole, krupne sjemenke iz velikih češera bora pinije.
Obično ih kupujemo po visokoj cijeni, iz uvoza - ne znam odakle.
Pinija je ustvari bor koji i kod nas raste. Na ulazu u Zadar tvori cijelu šumu, a sjemenke i češeri padaju neprimijećeni.
Pupoljci cvata alepskog bora nisu zamjena za pinjole. Oni su posebna, originalna poslastica u slanim ili slatkim jelima. Danas u finom pestu. Tjestenina uz pesto nije obavezna, samo je najjednostavnije brzo jelo.
Ovaj umak se može krasno sljubiti (kako to vole reći tv kulinarski chefovi) sa povrćem, mesom, ribama i zapravo gotovo uz ama baš sva jela koja zahtijevaju neki umak zbog okusa ili teksture.



Pupoljak pesto, recept
Sastojci: 3/4 šalice vrlo mladih cvjetnih pupoljaka alepskog bora; 1/2 šalice maslinovog ulja; 1 režanj češnjaka; 1/2 šalice sira ribanca; na vrh žličice svježe mljevenog papra; sol prema ukusu (sir je slan!); prema potrebi koja žlica vode.

Priprema - Sve sastojke staviti u blender i tipku uključiti na ON

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...