Preskoči na glavni sadržaj

Amula, Prunus cerasifera - Kiselo slatki umak za mnoge fine jestvine


Amula je voćka sa najviše narodnih imena, bez konkurencije.To je dokaz ne samo njene rasprostranjenosti, nego i zapaženosti. Samo neki nazivi kojih se mogu na brzinu sjetiti su mirabela, trešnjina šljiva, dženarika, zerdelija, trnošljiva, ringlo, okruglica ranka i naravno, amula...
To je nisko, najviše 5 - 6 m visoko, uglavnom samoniklo stabalce, a može biti i grm. Na jednom od pustih otočića Kornata sam vidjela grm amule usred ničega - ni zemlje, ni vode, ni ostalog raslinja. Plodovi sazrijevaju upravo sada, sredinom lipnja do sredine srnzerviranjnja. Možda i nešto kasnije u hladnijim krajevima. To što su amule zrele i vrlo ukusne u lipnju i srpnju, mnoga djeca ne znaju. Naime, klinci imaju poseban pik na jedenje nezrelih amula. U nekim krajevima ih čak nazivaju driskavac, u slavu laksativnoog djelovanja, posljedicu prejedanja nezrelim plodovima. Tako nazivaju to divlje voće, ne djecu.
To je vrlo plodna voćka, bez iznimke. Cvate početkom ožujka u ovim mojim krajevima obiljem bijelih do vrlo nježno roza cvjetova sa pet latica, karakterističnih za sve voćke iz obitelji ružovki. Plodovi mogu biti žuti, crveni, pa i skoro crni, kuglasti ili jajoliki. Lako se razmnožava iz koštice tamo gdje ju želite, ali zna i iznenaditi. Ničim izazvana jednostavno se pojavi na primjer usred zimzelene živice kao dokaz da je živica najbolje stanište za različite ptice koje posebno cijene zrele plodove amule. Raste prilično brzo za jedno stablo. Od nicanja iz koštice do prvih plodova na mladom stabalcu visokom tek oko 3 m prođu 3 do 4 godine. Koštica se teško odvaja od ploda i vjerojatno zbog toga se ovo voće ne uzgaja kao konzumno. Oni koje je priroda sama obdarila mirabelom obično naprave pekmez ili rakiju. Amula crvenih listova se uzgaja često kao dekorativno stabalce koje se bojom lijepo uklapa u zelenilo i razbija monotoniju zimzelenih tamno zelenih ukrasnih biljaka u parkovima.
Posve zrele amule su gotovo egzotika. Malo koji plod, bez obzira na silnu rodnost, dočeka punu zrelost.
U odrasloj dobi se tih mladenačkih gurmanskih avantura sjećamo sa nostalgijom i većina odraslih ni ne zna kakav je okus zrelih amula. To je vrijeme kada se znatno povećaju voćni šećeri, a koštica se nešto lakše vadi. Za prerađevinu - zimnicu koju danas predlažem mogu se ali i ne moraju vaditi koštice.
Ako se ipak ohrabrimo (ne plašite se, nije baš teško!), prvo izvaditi koštice, pa tek onda slijediti recept - rezultat će biti umak privlačnije teksture. Neće biti potrebno pasiranje.
Ovaj umak je vrlo dobar u slatkim, ali i slanim jelima. Posebno je privlačan uz masnija i (ili) zrelija tamna mesa, te perad tipa purica ili patka. Može se pasterizirati i čuvati u staklenkama do one božične purice sa mlincima ili novogodišnje hladne prasetine.
Intenzivan kiselo slatki okus se može ublažiti razrjeđivanjem sa zemičkom nakvašenom u crnom vinu, ocijeđenom i glatko umiješanom u umak.
To je ipak stvar ukusa...
Količina sastojaka u receptu je samo za probu. Kada vam se svidi, odmah ponovite postupak sa razmjerno većim količinama. Zrele amule ne čekaju. One što ih ne pojedu ptice, biti će slastan zalogaj ježu ili kornjačama čim otpadnu. A brzo će.

Slika: Slatko-kiseli umak u primjeni

Kiselo slatki umak za mnoge fine jestvine, recept

Sastojci - 150 gr zrelih amula očišćenih od koštica; 1,5 dcl crnoga vina; 3 žlice šećera; mali prstohvat soli.

Priprema - Sve staviti u jednu posudu i kuhati desetak minuta.
Prijedlog za probu: preliti preko knedli od sira sa grizom, slatkih ili slanih...-

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...