Amula, džanarika, mirabela. zerdelija, ringlov. cibor, trnošljiva i mnoge izvedenice iz ovih naziva su naši domaći, narodni nazivi za ovu samoniklu vrstu maloga drveta, ponekad grma.
To je vrlo rasprostranjena, otporna divlja voćka, svima poznata, no rijetko se upotrebljava kao konzumna stolna sorta, pa su čak i prerađevine od nje pomalo potisnute u zaborav.
Nedostatak su mali, žuti ili crveni plodovi, relativno krupna koštica koja se ne odvaja lako od pulpe i nešto čvršća opna.
Slika: Početkom srpnja amule su slatke, zrele, no još uvijek imaju osvježavajuću notu kiseline...
Prednosti su joj rano sazrijevanje, izvrstan okus u zrelosti, visoka i redovita rodnost, te vrlo kratko kuhanje za prerađevine.
Amulu mnogi pamte iz djetinjstva, a neki, oni mlađi će ju tek zapamtiti.
Iz nekog razloga to je voće koje jako privlači djecu i puno prije nego sazrije. Toliko je privlačno, da se ponegdje naziva i driskavac, u slavu nuspojava koje izaziva prejedanje nezrelim plodovima.
Rijetko kada ti plodovi zaista uspiju biti posve zreli. Tada su slatki i koštica se lakše odvaja. Kao ni u jednom drugom samoniklom jestivom voću, ni tu nema standarda kao kod uzgojenih vrsta. Sazrijevanje se događa u različito vrijeme, od voćke do voćke, zavisi od klime staništa i prilagodbe. Ni veličina ploda, a ni okus nisu posve isti kod svih amula. Loše nema.
Samonikle amule se razlikuju i po boji ploda, ali i listova. Među krajobraznim arhitektima, a to su vrtlari koji imaju oko i naobrazbu za miješanje boja i tekstura po parkovima, crvena amula je adut za prekinuti niz tamnozelenog živog zida od zimzelenog bilja.
Ove je godine amula u blizini moje kuhinje prerodila. Savile se grane do zemlje i samo što ne viče upomoć. Jedan od načina pomoći ovoj bremenitoj samonikloj voćki, a na obostranu korist je i ukuhavanje u žele zrelih amula. Moramo se nekako i mi naplatiti što nas žive pojedoše komarci dok smo brali plodove.
Slika: Žele od amula koji se još nije stisnuo jer je noć bila neugodno topla
I jedna radoznala mačkaŽele od amula recept .
Priprema: Na dno velike teće treba sipati tanki sloj vode, ne više od 1 cm, pa na to staviti plodove amule do 2/3 kapaciteta teće. Poklopiti i kuhati dok se amule ne počnu raspadati. To će se dogoditi veoma brzo, za manje od 10 minuta kuhanja (za 3 kg voća).
Otklopimo sada posudu i miješanjem provjerimo jesu li se svi plodovi raspali.
Na drugu posudu postavimo žičano kuhinjsko cjedilo i kaciolom (zaimača, šefla, kutljača) stavljamo dio po dio kuhane mase u cjedilo. Čim oteče tekući dio, onom izbočenom stranom kaciole protisnemo i gusti dio raspadnutog voća, koliko se da.
Sav procijeđeni kašasti sok vratimo na špaher i dodamo istu količinu šećera (na 1 l soka 1 kg šećera), pa ponovo zakuhavamo.
Amule imaju dovoljno svoga pektina, pa imamo izbor - ili kuhati sok dok se ne reducira na 2/3, pa tek onda dodati šećer - ili odmah dodati šećer i Želin prema uputi na paketiću.
Žele se može i aromatizirati u drugoj etapi kuhanja, prema ukusu dodavanjem đumbira, komadića šipke vanilije ili korom cimeta...
Žele će se stisnuti u teglama tek kada se posve ohladi, pa se ne plašite kada ga slijedeći dan još uvijek zateknete u tekućem stanju. To je zbog ove paklene ljetne žege noću i danju.


Primjedbe
Objavi komentar