Pelargonium radens je vrsta pelargonije rašljastih listova, mekana, zimzelena grmolika trajnica iz porodice geranija. U našim se krajevima jedan njen hibrid, Pelargonium graveolens naziva barbaroža, rozetla, cukerin ili paparosa, Englezi ju nazivaju sweet scented geranium, a Nijemci Rosenkraut.
Često se i kod nas ova pelargonija naziva obiteljskim imenom, točnije prezimenom - geranij. Nije baš greška, ali nije ni ispravno. Kao da jabuke, kruške, šljive i većinu ostalih voćaka nazivamo - ruža. Pa, jesu iz porodice ruža, ali ipak ima i svaka poseban naziv svoje vrste...
Mirisna pelargonija nije naša samonikla biljka, ali se odavno udomaćila i u ZdravuTravu je uvrštena jer ju ostale kuharice izbjegavaju, zapravo očito ne poznaju.
Upotreba listova barbarože u kuhinji je odavno poznata u toplim krajevima obale i otoka. Od kada su dostupna druga, većinom u tvorničkim laboratorijima smišljena sredstva za aromatiziranje slastica, barbaroža je odahnula i gotovo nitko ju više ne tamani. Stasala je već treća ili čak i četvrta generacija mladih domaćica, i valjda prva generacija domaćih, muških domaćina što su se emancipirali u kužinama, a koji radije upotrebljavaju kesice, bočice, tube, ampule i kutijice sa jestivim mirisima za svoje slastice.
Ne želim sada potaknuti stampedo radoznalih slastičara na ovu zanemarenu biljku. Savjetujem da ju prvo razmnožite, pa tek onda čerupate..
Razmnožavanje barbarože je veoma lako reznicama, jednako kao i razmnožavanje đirana (muškatla) Pelargonium zonale, bliskog, ali samo ukrasnog rođaka barbarože.
Ima više kultivara i hibrida barbarože, no za kuhinju nam je najvažniji onaj citrusnog mirisa. To je jedina pelargonija koju naša kuhinja tradicijski upotrebljava i naziva - barbaroža.
Mirisna pelargonija se udomaćila u našim toplijim krajevima kao posebna vrsta dezodorana u vremenima kada se dezodoran nije stavljao na tijelo, nego duž šetnica ili po rubovima plesnih dvorana, duž staza arboretuma i samostana... Cilj je bio da halje i krinoline u prolazu naprave mali zračni vrtlog oko barbarože i ona zahvalno i darežljivo podari svoj divan miris prolaznicima.
Ovaj sam podatak našla u literaturi, no provjerila sam i zasadila barbarožu duž staze u mom korov vrtu.
Svejedno molim drage goste da ipak upotrijebe i dezodoran, naročito ako nisu došli u krinolini.
Recept koji slijedi je iz kategorije onih drskih, jednostavnih, za slastičare koji će to tek jednog dana postati, ali sudeći po ovom kolaču, baš nitko neće znati da početnik nije majstor.
Nakon generalne probe, u slijedećoj prilici, ovo može biti i fina, svečana rođendanska torta. Samo upotrijebite okrugli kalup!
Sva potrebna umješnost je u pažljivom čitanju recepta i miješanju sastojaka. Ne treba vaga, nepotreban je i mikser, a ni posuđa se puno ne zamaže.
Generalna proba, recept
Sastojci - 3 cijela jaja; 1 šalica (2 dcl) mlijeka; 1 šalica griza; 2 žlice brašna + prašak za pecivo; 20 dkg mljevenih badema (ili oraha); 1/2 šalice ulja; 3/4 šalice šećera; 6 - 7 mandarina; grančica barbarože sa 7 razvijenih listova.
Čokoladna glazura od 200 gr čokolade za kuhanje i 200 ml vrhnja za šlag
Premazati maslacem ili uljem tepsiju i malo ju poprašiti brašnom.
Mandarine zajedno sa korom i barbarožom samljeti, pa staviti u kuhinjsko cjedilo da otkapa sok. Sok sačuvati.
Sve sastojke (i mljevene mandarine) osim soka dobro promiješati da se sjedine, pa uliti u pripremljenu tepsiju.
Peći oko pola sata.
Da li je kolač gotov provjeravamo ubadanjem čačkalicom. Ako izađe čista, postigli smo savršenstvo! Svejedno nastavimo još malo bockati, radi slijedeće faze pripreme.
Najzad treba odvojiti 1 čašu onog soka od mandarina, zagrijati i preliti preko još toplog kolača.
Višak soka popiti.
Kada se kolač ohladi, prelijemo ga mješavinom u vrhnju otopljene i dobro promiješane čokolade.


Primjedbe
Objavi komentar