Preskoči na glavni sadržaj

Barbaroža, Pelargonium graveolens - Generalna proba rođendanske torte


Pelargonium radens je vrsta pelargonije rašljastih listova, mekana, zimzelena grmolika trajnica iz porodice geranija. U našim se krajevima jedan njen hibrid, Pelargonium graveolens naziva barbaroža, rozetla, cukerin ili paparosa, Englezi ju nazivaju sweet scented geranium, a Nijemci Rosenkraut.
Često se i kod nas ova pelargonija naziva obiteljskim imenom, točnije prezimenom - geranij. Nije baš greška, ali nije ni ispravno. Kao da jabuke, kruške, šljive i većinu ostalih voćaka nazivamo - ruža. Pa, jesu iz porodice ruža, ali ipak ima i svaka poseban naziv svoje vrste...
Mirisna pelargonija nije naša samonikla biljka, ali se odavno udomaćila i u ZdravuTravu je uvrštena jer ju ostale kuharice izbjegavaju, zapravo očito ne poznaju.
Upotreba listova barbarože u kuhinji je odavno poznata u toplim krajevima obale i otoka. Od kada su dostupna druga, većinom u tvorničkim laboratorijima smišljena sredstva za aromatiziranje slastica, barbaroža je odahnula i gotovo nitko ju više ne tamani. Stasala je već treća ili čak i četvrta generacija mladih domaćica, i valjda prva generacija domaćih, muških domaćina što su se emancipirali u kužinama, a koji radije upotrebljavaju kesice, bočice, tube, ampule i kutijice sa jestivim mirisima za svoje slastice.
Ne želim sada potaknuti stampedo radoznalih slastičara na ovu zanemarenu biljku. Savjetujem da ju prvo razmnožite, pa tek onda čerupate..
Razmnožavanje barbarože je veoma lako reznicama, jednako kao i razmnožavanje đirana (muškatla) Pelargonium zonale, bliskog, ali samo ukrasnog rođaka barbarože.
Ima više kultivara i hibrida barbarože, no za kuhinju nam je najvažniji onaj citrusnog mirisa. To je jedina pelargonija koju naša kuhinja tradicijski upotrebljava i naziva - barbaroža.
Mirisna pelargonija se udomaćila u našim toplijim krajevima kao posebna vrsta dezodorana u vremenima kada se dezodoran nije stavljao na tijelo, nego duž šetnica ili po rubovima plesnih dvorana, duž staza arboretuma i samostana... Cilj je bio da halje i krinoline u prolazu naprave mali zračni vrtlog oko barbarože i ona zahvalno i darežljivo podari svoj divan miris prolaznicima.
Ovaj sam podatak našla u literaturi, no provjerila sam i zasadila barbarožu duž staze u mom korov vrtu.
Funkcionira.
Svejedno molim drage goste da ipak upotrijebe i dezodoran, naročito ako nisu došli u krinolini.
Recept koji slijedi je iz kategorije onih drskih, jednostavnih, za slastičare koji će to tek jednog dana postati, ali sudeći po ovom kolaču, baš nitko neće znati da početnik nije majstor.
Nakon generalne probe, u slijedećoj prilici, ovo može biti i fina, svečana rođendanska torta. Samo upotrijebite okrugli kalup!
Sva potrebna umješnost je u pažljivom čitanju recepta i miješanju sastojaka. Ne treba vaga, nepotreban je i mikser, a ni posuđa se puno ne zamaže.

Generalna proba, recept
Sastojci - 3 cijela jaja; 1 šalica (2 dcl) mlijeka; 1 šalica griza; 2 žlice brašna + prašak za pecivo; 20 dkg mljevenih badema (ili oraha); 1/2 šalice ulja; 3/4 šalice šećera; 6 - 7 mandarina; grančica barbarože sa 7 razvijenih listova.
Čokoladna glazura od 200 gr čokolade za kuhanje i 200 ml vrhnja za šlag


Priprema - Uključiti pećnicu da se zagrijava na 180 - 200°C.
Premazati maslacem ili uljem tepsiju i malo ju poprašiti brašnom.
Mandarine zajedno sa korom i barbarožom samljeti, pa staviti u kuhinjsko cjedilo da otkapa sok. Sok sačuvati.
Sve sastojke (i mljevene mandarine) osim soka dobro promiješati da se sjedine, pa uliti u pripremljenu tepsiju.
Peći oko pola sata.
Da li je kolač gotov provjeravamo ubadanjem čačkalicom. Ako izađe čista, postigli smo savršenstvo! Svejedno nastavimo još malo bockati, radi slijedeće faze pripreme.
Najzad treba odvojiti 1 čašu onog soka od mandarina, zagrijati i preliti preko još toplog kolača.
Višak soka popiti.
Kada se kolač ohladi, prelijemo ga mješavinom u vrhnju otopljene i dobro promiješane čokolade.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...