Preskoči na glavni sadržaj

BRDEN – Asphodelus microcarpus / ramosus - Maneštrun za berače maslina


Brden ukratko - botanička porodica Asphodelaceae, raste po cijelom Mediteranu, na staništima gdje ni jedna "poštena" biljka neće, a i koze izbjegavaju lutanja po tako kamenitom, neplodnom tlu. Ipak - može se naći i po skromnim pašnjacima, zapuštenim maslinicima duž staza pa i pored asfaltiranih cesta priobalja i otoka.
Po izgledu ćemo ga prepoznati posve sigurno kada procvjeta - na stabljici visokoj 1 - 1,5 metar, u gornjem dijelu često razgranatoj, široko klasasto se šepire možda i najljepši bijeli cvjetovi Mediterana .
Listovi su dugi, uski, sabljasti, sivkasto zeleni , izbijaju iz rozete, a cvijet je zvjezdasti, bijel sa smeđe-crvenim uzdužnim rigama (prugicama).
Pod zemljom (tamo gdje uopće ima zemlje) je korijen u obliku snopa bledunjavih, anemičnih mrkvica.
Ima više vrsta asfodelusa, neki rastu i na plodnijim i vlažnijim tlima unutrašnjosti, no to je tema za botaničare - nama su svi oni vrlo slični, a kuliniraski jednako (ne)zanimljivi.
Gurmansku vrijednost korijena brdena najiskreniju je recenziju u povijesti dao Dioskorid (Stari Grk koji je bio mlad u I stoljeću p.n.e) : "Možeš ga jesti ako moraš".

Nema zapisa je li Dioskorid znao kuhati i gdje se to hranio. Istina je da je korijen brdena bio hrana siromašnih, davno prije nego je krumpir stigao na stari kontinent. Posebno je bio spasonosan u periodima gladi iz kojekakvih razloga - od suše do ratova...
Neku posebnu nutritivnu vrijednost nema - to je škrobna namirnica bez glutena, sa tek malo bjelančevina i puno vlakana. Upravo ono što se danas često traži!
Maneštrun je mediteransko jelo na žlicu - recepata ima i više nego onih što ga kuhaju.
Dalmatinsko–istarska službena verzija definicije je
"Maneštrun je jušno–kašasto jelo koje nastane kad se u lonac baci sve što je u vrtu preživjelo nevrijeme i ono što je u smočnici preživjelo nered.
Obično uključuje grah, krumpir, povrće, pokoju tjesteninu, travku iz dvorišta i mrvu vjere.
Pojede se uz kruh, vino i dvije. tri priče koje nitko nije tražio.
Ako je ispalo gusto — to je maneštrun. Ako je rijetko — isto je maneštrun."
Lingvistički - maneštrun dolazi od riječi “minestrone”, što na lokalnim dijalektima znači:
„Nemoj pitati što sam stavila, pojest ćeš i šutjet.”
Ne znam kada je izumljen pest, no to je otkriće značajnije od otkrića Amerike.
Ako u maneštrun dodamo pest - od bijednog siromaškog, povrtno - biljnog jela napraviti ćemo deliciju.
I to je razlog zašto su vegetarijanci u manjini.
Dioskorid je očito bio vegetarijanac.

Maneštrun za berače maslina, recept
Sastojci - podeblji snop "mrkvica" brdena; snop samoniklog divljeg luka (Allium ampeloprasum); koromač (Pheniculum vulgare) - koliko se nađe; veća konzerva kuhane čičvarde (ako nema - može grah); par krumpira; što više listova divlje mrkve (Daucus carota) i pest od zgnječene pancete i češnjaka. Sol, papar ili oštra paprika.
Ako smo se sjetili u maslinik ponijeti i koju kobasicu, može i to.
Priprema - od svih ovih namirnica korijen brdena se mora najduže kuhati, pa ćemo u kotlić sa još hladnom vodom prvo staviti sitnije na kolutiće narezan brden, ali i krumpir.
Sada zapalimo vatricu i pažljivo ju održavamo dok ekipa bere masline.
Sve ostale namirnice tražimo po okolnom terenu, očistimo i nasjeckamo pa ubacimo u lonac.
Na kraju dodajemo kuhanu čičvardu (slanutak, leblebija) ili grah, te sve začinimo pestom - s tim nikako ne smijemo škrtariti!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...