Brden ukratko - botanička porodica Asphodelaceae, raste po cijelom Mediteranu, na staništima gdje ni jedna "poštena" biljka neće, a i koze izbjegavaju lutanja po tako kamenitom, neplodnom tlu. Ipak - može se naći i po skromnim pašnjacima, zapuštenim maslinicima duž staza pa i pored asfaltiranih cesta priobalja i otoka.
Po izgledu ćemo ga prepoznati posve sigurno kada procvjeta - na stabljici visokoj 1 - 1,5 metar, u gornjem dijelu često razgranatoj, široko klasasto se šepire možda i najljepši bijeli cvjetovi Mediterana .
Listovi su dugi, uski, sabljasti, sivkasto zeleni , izbijaju iz rozete, a cvijet je zvjezdasti, bijel sa smeđe-crvenim uzdužnim rigama (prugicama).
Pod zemljom (tamo gdje uopće ima zemlje) je korijen u obliku snopa bledunjavih, anemičnih mrkvica.
Ima više vrsta asfodelusa, neki rastu i na plodnijim i vlažnijim tlima unutrašnjosti, no to je tema za botaničare - nama su svi oni vrlo slični, a kuliniraski jednako (ne)zanimljivi.
Gurmansku vrijednost korijena brdena najiskreniju je recenziju u povijesti dao Dioskorid (Stari Grk koji je bio mlad u I stoljeću p.n.e) : "Možeš ga jesti ako moraš".
Nema zapisa je li Dioskorid znao kuhati i gdje se to hranio. Istina je da je korijen brdena bio hrana siromašnih, davno prije nego je krumpir stigao na stari kontinent. Posebno je bio spasonosan u periodima gladi iz kojekakvih razloga - od suše do ratova...
Neku posebnu nutritivnu vrijednost nema - to je škrobna namirnica bez glutena, sa tek malo bjelančevina i puno vlakana. Upravo ono što se danas često traži!
Maneštrun je mediteransko jelo na žlicu - recepata ima i više nego onih što ga kuhaju.
Dalmatinsko–istarska službena verzija definicije je
"Maneštrun je jušno–kašasto jelo koje nastane kad se u lonac baci sve što je u vrtu preživjelo nevrijeme i ono što je u smočnici preživjelo nered.
Obično uključuje grah, krumpir, povrće, pokoju tjesteninu, travku iz dvorišta i mrvu vjere.
Pojede se uz kruh, vino i dvije. tri priče koje nitko nije tražio.
Ako je ispalo gusto — to je maneštrun. Ako je rijetko — isto je maneštrun."
Lingvistički - maneštrun dolazi od riječi “minestrone”, što na lokalnim dijalektima znači:
„Nemoj pitati što sam stavila, pojest ćeš i šutjet.”
Ne znam kada je izumljen pest, no to je otkriće značajnije od otkrića Amerike.
Ako u maneštrun dodamo pest - od bijednog siromaškog, povrtno - biljnog jela napraviti ćemo deliciju.
I to je razlog zašto su vegetarijanci u manjini.
Dioskorid je očito bio vegetarijanac.
Maneštrun za berače maslina, recept
Sastojci - podeblji snop "mrkvica" brdena; snop samoniklog divljeg luka (Allium ampeloprasum); koromač (Pheniculum vulgare) - koliko se nađe; veća konzerva kuhane čičvarde (ako nema - može grah); par krumpira; što više listova divlje mrkve (Daucus carota) i pest od zgnječene pancete i češnjaka. Sol, papar ili oštra paprika.
Ako smo se sjetili u maslinik ponijeti i koju kobasicu, može i to.
Priprema - od svih ovih namirnica korijen brdena se mora najduže kuhati, pa ćemo u kotlić sa još hladnom vodom prvo staviti sitnije na kolutiće narezan brden, ali i krumpir.
Sada zapalimo vatricu i pažljivo ju održavamo dok ekipa bere masline.
Sve ostale namirnice tražimo po okolnom terenu, očistimo i nasjeckamo pa ubacimo u lonac.
Na kraju dodajemo kuhanu čičvardu (slanutak, leblebija) ili grah, te sve začinimo pestom - s tim nikako ne smijemo škrtariti!



Primjedbe
Objavi komentar