Preskoči na glavni sadržaj

Češnjača, Alliaria petiolata - Divlje ličke pole


Češnjača je biljka sjenovitih, vlažnih terena. Nije pouzdan znak da se u blizini nalazi izvor ili potok, no svakako vrijedi pregledati okolicu ako smo u potrazi za vodom.
Ako već znamo da raste uz obalu čiste rijeke i ne tražimo vodu, svakako treba potražiti češnjaču.
Češnjača u cvatu otkriva pripadnost familiji kupusnjača bijelim cvjetićima sakupljenim u rahli metličasti cvat, svaki sa po četiri latice pravilno raspoređene u križ. Nježnija je to i manja biljka od na primjer rođaka hrena . ali cvat im je gotovo identičan - samo u manjem mjerilu.

Slika: Češnjača u cvatu - za jelo koristimo listove biljke prije cvatnje. Tamo gdje ima ove rascvjetane - ima i mlađih biljaka bez cvijeta.
Foto: Mirjana Galić Tomić
Listovi su druga priča - više liče na koprivine (žive žare ili mrtve koprive), nego na kupusnjače.
Mekani, nježni listovi nemaju nikakav miris dok ih ne ozlijedimo trljanjem među prstima ili žvakanjem - tek tada osjetimo intenzivan miris po češnjaku.
Ako još ne poznajete biljke na prvi pogled, svakako preporučujem provjeru trljanjem prstima i nosom, prije provjere žvakanjem.
To je jestiva, začinska, neškodljiva biljka koju možemo svježe pojesti koliko nam god prija.
Inače je češnjača proljetna biljka, izviri među prvima poslije hladnih zima, no vremena se mijenjaju i nije nikakvo iznenađenje naići na nju i sada, ujesen.
Za neke je gusjenice otrovna, za ljude nije.
U Ameriku je doseljena i tamo ju smatraju invazivnim zlom, jer se neke američke gusjenice baš njom rado hrane i onda ugibaju. Amerikanci okrivljuju češnjaču za smanjeni broj leptira.
U zadnje vrijeme okrivljuju i svoga predsjednika za zagađenje okoliša i smanjenje bioraznolikosti, ali nisu jedini - to već i mi često čujemo u našoj crnoj kronici - Dnevniku.
Na spomen svjetskih velesila i Dnevnika, neminovno je početi razmišljati i o preživljavanju katastrofa.
Ćešnjača može igrati značajnu ulogu u survival situacijama - ne bi bilo ni prvi put.
Sada jedan jednostavan recept za finu verziju jela koje je preživjelo sve dosadašnje katastrofe još od dolaska krumpira u Liku i zaslužno je za lički brend - lički krumpir, glavnu ratarsku kulturu marljivih Ličana.
Češnjače imaju koliko im srce želi, raste sama kud god pogledaš.

Divlje ličke pole, recept
Sastojci: krumpir, češnjača, sol, mast, može i dimljena slanina da pojača energetsku vrijednost za preživljavanje hladnih noći.

Priprema: Dobro oprane krumpire podjednake veličine prerežemo na pola, onu dužu stranu.
Polovine posolimo i žustro protrljamo jednu o drugu tim prerezanim, posoljenim stranama, da se sol i krumpirov sok malo zapjene.
Posložimo pole na tepsiju prerezanom stranom na gore i sve stavimo u zagrijanu pećnicu. Obično je to špaher na drva i živi plamen, ali ako koristimo fritezu na vrući zrak nafrljimo ju na 200°C i pečemo oko 20 minuta (obavezno provjeriti i ranije, vrijeme pečenja zavisi od veličine krumpira).
Dok se pole peku, sitno narežemo listove češnjače i povežemo u kremu uz pomoć masti ili neke druge masnoće - maslaca ili ulja...
Vruće pole zarežemo po sredini, stisnemo da "zinu" i u pukotinu stavimo zamašćenu češnjaču. Ne škrtariti!
Hoćemo li dodati i sitnije narezanu ili zgnječenu pancetu - zavisi jesmo li je našli u kući.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...