Preskoči na glavni sadržaj

Čičoka, Helianthus tuberosum - Pikantni mafini


Od stoljeća prošlog pričam o topinamburu, i već sam rekla sve što znam. Kada saznam nešto novo, prvo ću to ovdje objaviti. Druga stvar su jela od čičoke! Ovi su fini gomolji neiscrpan izvor inspiracije.
Recept koji slijedi je baš po mom guštu - pikantni mafini, ona vrsta dobre hrane iza koje ne pitate ima li i nešto slatko. Ne zato što su oni slatki, nego nema više mjesta za desert.



Slika: Čičoku, Helianthus tuberosum su 1616. donijeli engleski lovci na ukrasne biljke. Nakon par stoljeća ukrašavanja engleskih vrtova, čičoka je zbrisala sa otoka i krenula diljem starog kontinenta. To o starosti kontinenta je idiotarija njegovih stanovnika, kao i vjerovanje da se priroda može i treba obuzdati.


Pikantni mafini, recept:
Sastojci za 6 kom - dva srednje velika krumpira, oko 300 gr čičoka, 1 manja kapula, 2 jaja, 1 žlica ulja, 1 prašak za pecivo, 6 kolutića ljute, na dimu sušene kobasice, sol i papar. Malo maslaca za podmazati i žlica kukuruzne krupice (palenta) za poprašiti kalup.

Priprema - Krumpir naribati na ribežu i malo posoliti pa ostaviti sa strane dok usitnimo čičoku i kapulu. Dobro ižmikati krumpir od tekućine, pomiješati ga sa čičokom i kapulom, dodati jaja, prašak za pecivo, žlicu ulja i papar. Nije potrebno više soliti. Kalup za mafine premazati maslacem i poprašiti kukuruznom krupicom, pa otresti višak.
U svaku udubinu kalupa staviti po žlicu smjese, utisnuti po kolutić kobasice, pa završiti sa novom žlicom smjese. Peći oko 25 - 30 minuta u pećnici na 180°C ili 200, ako imate manje agresivnu pećnicu nego što je moja.
U vegetarijanskoj verziji, umjesto jaja se može povezati smjesa polubijelim brašnom tip 850, a umjesto kobasice se može staviti crna maslina bez koštice ili ljuta papričica.
I ova druga verzija je isprobana, nije neophodno biti vegetarijanac!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...