Preskoči na glavni sadržaj

Čičoka, Helianthus tuberosus - Fritke


"Čičoka, topinambur, Helianthus tuberosus je neiskorjenjiv, uporan, invazivan korov kojeg se nemoguće osloboditi u samo godinu - dvije nikakvim poznatim otrovom za suzbijanje korova... "
To je citat iz jednog našeg renomiranog poljoprivrednog časopisa.
Tužno.
Očito su isprobani svi ti poznati herbicidi na kulturama zaraženim čičokom.
Da pogađamo gdje su završile te tako tretirane kultivirane biljke ?!
I kada će se sirota Gea oporaviti?
Ja bezobrazno navijam za čičoku. Nešto tako otporno, vitalno, nutritivno bogato i nadasve ukusno, više me raduje od ijedne kultivirane voćke, povrćke ili žitarice!
Recept koji slijedi i nije neki recept - svi znamo ispeći ili ispržiti krumpir. Eto, to je to!
Ovaj put sam ispržila čičoku u dubokom ulju, kao pomfri. Za one što se boje prženja i friteza na ulje - u pećnici, kao i u fritezi na vrući zrak se može postići skoro isti rezultat.

Pržene čičoke, recept
Sastojci - čičoke, ulje
Priprema - čičoke oguliti, narezati na podjednake komade, osušiti krpom i staviti u zagrijano ulje da se prže. Prženje traje kraće nego prženje krumpira. Treba odoljeti iskušenju da promiješamo čičoke u vrućem ulju jer se brzo karameliziraju pa postaju ljepljive. To nije nikakav problem za okus, naprotiv! Jednostavno se ne daju miješati!
Za one što ne žele pržiti u dubokom ulju - prosušene komade čičoka treba malo nauljiti i dobro promiješati da budu sa svih strana obloženi, pa ih poslagati na tepsiju obloženu pek papirom. Peći u prethodno zagrijanoj pećnici oko 20 minuta na 200°C, ili u fritezi na vrući zrak 12 do 15 minuta. Gotove su kada počnu dobivati smećkastu boju.


A sada ono zbog čega je sav ovaj postupak vrijedio truda! Pržene čičoke su i same izuzetno ukusne, no uz neki umak malo jačeg okusa naprosto zažalite što niste pripremili više čičoka. Baš nikakav začin nije potreban - ni sol.
Ja sam se počastila prženim čičokama i ljutom šalšom od pomidora, To bi većina nazvala domaći ljuti kečap.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...