Čičoka je svima poznata biljka zbog lijepih žutih krupnih cvjetova nalik suncokretovim. Ona je zapravo i prva rodica suncokretu, pa ne čudi sličnost. Nije baš da svi znaju njezinu jestivu i blagotvornu nutritivnu vrijednost, više ju nekako uočavamo estetski. Ne moramo čak ni biti neki rekreativci, pasionirani hodači divljom prirodom - čičoku uočavamo i dok se vozikamo našim cestama. Vidjet ćemo je kraj puteva, kroz naselja, ili kako se zlati negdje u daljini na nekom nasipu, rubu šumarka ili kraj obrađenog polja.
Jako volim čičoku, ne samo jer je ljepotica, no na nekim mjestima u vrtu joj je odzvonilo. Nije tako teško kako se obično misli - čičoku ne možemo iskorijeniti kopanjem gomolja. I najmanja ljuska, korjenčić ili kvržica što zaostane stvoriti će novu biljku koja se dalje razmnožava, razmnožava...
Treba prići s druge strane - čupati zelene izdanke i biti uporna. Zabavan posao ako znamo da su i oni jestivi, naročito fini pohani ili u juhi.
Jesenska juha je ipak bolja od tih slasnih gomolja.
Juhu-ha!, recept
Sastojci - oko 400 gr gomolja čičoke; 1 l vode; 3 žlice zobenih pahuljica; vezica zelenog peršina; 2 žlice kiselog vrhnja; 1 žumanjak; sol i papar.
Priprema - Skuhati očišćene i narezane na podjednake dijelove gomolje čičoke u malo vode. U blender staviti vrhnje, žumanjak, zobene pahuljice i nasjeckan peršin, doliti skuhane gomolje zajedno sa vodom u kojoj su se kuhali.
Ne zaboravite uključiti blender, jer to je zapravo najvažniji dio pripreme ove juhe.
Vratiti ovu kašicu na štednjak, doliti vodom, začiniti solju i paprom, pa zagrijati skoro do ključanja.

Primjedbe
Objavi komentar