Preskoči na glavni sadržaj

Čičoka, Helianthus tuberosus - Juhu-ha!


Čičoka je svima poznata biljka zbog lijepih žutih krupnih cvjetova nalik suncokretovim. Ona je zapravo i prva rodica suncokretu, pa ne čudi sličnost. Nije baš da svi znaju njezinu jestivu i blagotvornu nutritivnu vrijednost, više ju nekako uočavamo estetski. Ne moramo čak ni biti neki rekreativci, pasionirani hodači divljom prirodom - čičoku uočavamo i dok se vozikamo našim cestama. Vidjet ćemo je kraj puteva, kroz naselja, ili kako se zlati negdje u daljini na nekom nasipu, rubu šumarka ili kraj obrađenog polja.
Jako volim čičoku, ne samo jer je ljepotica, no na nekim mjestima u vrtu joj je odzvonilo. Nije tako teško kako se obično misli - čičoku ne možemo iskorijeniti kopanjem gomolja. I najmanja ljuska, korjenčić ili kvržica što zaostane stvoriti će novu biljku koja se dalje razmnožava, razmnožava...
Treba prići s druge strane - čupati zelene izdanke i biti uporna. Zabavan posao ako znamo da su i oni jestivi, naročito fini pohani ili u juhi.
Jesenska juha je ipak bolja od tih slasnih gomolja.

Juhu-ha!, recept
Sastojci - oko 400 gr gomolja čičoke; 1 l vode; 3 žlice zobenih pahuljica; vezica zelenog peršina; 2 žlice kiselog vrhnja; 1 žumanjak; sol i papar.
Priprema - Skuhati očišćene i narezane na podjednake dijelove gomolje čičoke u malo vode. U blender staviti vrhnje, žumanjak, zobene pahuljice i nasjeckan peršin, doliti skuhane gomolje zajedno sa vodom u kojoj su se kuhali.
Ne zaboravite uključiti blender, jer to je zapravo najvažniji dio pripreme ove juhe.
Vratiti ovu kašicu na štednjak, doliti vodom, začiniti solju i paprom, pa zagrijati skoro do ključanja.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...