Crni sljez je jedna od onih fantastičnih sigurnih, efikasnih ljekovitih biljaka sa kojima ne moramo strahovati od prekoračenja doze. Ništa osim užitka nam se neće dogoditi ni ako smo fulali dijagnozu pa se na svoju ruku liječimo sljezom. Zanemarimo sada da se nećemo ni izliječiti..
Malva sylvestris iliti šumski sljez nema veze sa šumom. To je ljekovita biljka koja nije dobila oznaku officinalis mada ju zaslužuje više od mnogih drugih. Neki zlobnik joj je dao latinski naziv.
Ovaj ljepotan voli blizinu ljudi I vrlo se često nastani kraj puteva i staza kojima prolazimo i neumorno izaziva gotovo cijelu godinu svojim ružičastim cvjetovima na tamnije pruge. Nećemo ga naći samo baš u vrijeme vrhunca ljetnih vrućina i suše, ili kad najjače stisne zima sa burama i posolicom. Ili snijegom.
Crni sljez je povijesno vezan uz kozmetiku i prije nego je kozmetika u današnjem smislu i postojala. Nisu to samo bile cvjetne vodice za umivanje. Crni sljez se koristio i u kupkama, kao maska za obnavljanje kože i sprječavanje bora, pakung za kosu oštećenu suncem ili pretjeranom pažnjom češljevima prije izuma plastike.
Sjeća li se još itko aluminijskih češljeva? Ili onih od bjelokosti?
Ono gdje je crni sljez najefikasniji malo se spominje. To je njegov jestivi aspekt. Ne samo da je jestiv, to je dragocjena namirnica zbog bogatog nutritivnog sastava i blagotvornog djelovanja na cijeli probavni trakt.
Listovima, nezrelim plodovima ali i cvjetovima crnoga sljeza možemo obogatiti i zgušnjavati juhe, variva i slatke kreme. Naravno, može biti i osnovna namirnica u nekom finom jelu.
Listovi se pripremaju na sve načine kao i špinat.
Prednost nad špinatom nije samo u nutritivnom sastavu samonikle biljke. Kuhani listovi sljeza ne gube na volumenu, pa od 200 gr tih listova možemo zapravo napraviti neko jelo za koje bi nam trebalo dvostruko više špinata. O okusu mora svatko odlučiti sam.
Osobno smatram okus najvećom prednosti. Miris je neutralan, gotovo da ga i nema, a tekstura kremasta - to špinat ne može dostići kako god ga tretirali.
Recept koji slijedi sam nazvala pidžama party zbog izgleda poderanih jastučića.
Pidžama party, recept
Sastojci - 150 gr listova crnoga sljeza; 500 gr lisnatog tijesta; 1 jaje; 3 žlice gustog kiselog vrhnja; 100 gr naribanog sira tipa ementaler ili gauda; sol, muškatni oraščić ili svježe mljeveni papar; crni kim za posipanje.
Priprema - listovima sljeza odvojiti peteljke pa ih blanširati u vrlo malo vode i dobro ocijediti, ili - još bolje, skuhati na pari. Ostaviti da se ohlade dok pripremimo ostalo.
Lisnato tijesto treba tanko razvaljati, pa narezati na izdužene pravokutnike, možda 8 x 4 cm. Tupom stranom noža označimo poprečnu sredinu tih oblika, pa u gornji dio urežemo par kosih pruga. Na donji, cijeli dio, stavimo po žličicu nadjeva, navlažimo rubove pravokutnika i presavinemo izrezbareni dio preko ovog sa nadjevom, te dodatno potapkamo obod pljoštimice vrhovima vilice. Tako smo sigurni da nadjev (perje) neće izletjeti iz jastučića pri pečenju.
Nadjev: Ono jedno jaje razdvojimo, žumanjak sačuvamo za premazivanje jastučića, a bjelanjak stavimo u kuhani sljez zajedno sa ribanim sirom, kiselim vrhnjem, soli i paprom (ili muškatnim oraščićem u prahu), pa sve kremasto izradimo štapnim mikserom u jednoličnu kremu.
Oblikovane jastučiće prije pečenja poslažemo na tepsiju obloženu papirom za pečenje (nitko ne voli prati tepsije!), svakog premažemo kistom umočenim u žumanjak tek malo razrijeđen vodom ili mlijekom. Najzad svaki jastučić pospemo crnim kimom ili već prema ukusu i stanju na polici sa začinima - kimom, makom, sezamom, sjemenkama koromača, ničim.
Peći u predgrijanoj pećnici oko 30 minuta na 180 - 200°C.
To su već domaće, intimne stvari između vas i vaše pećnice, dogovor kojeg ne poznaju stranci.


Primjedbe
Objavi komentar