Mala krvara, dinjica, Sanguisorba minor je kod nas prilično česta biljka suhih staništa. Naći ćemo ju po šljunkovitim terenima i suhim pašnjacima. Ona je trajna, zeljasta, u toplijoj klimi zimi zelena, u mnogim zemljama cijenjena vrtna salatna biljka – salad burned (eng), Kleine Wiesenknopf (njem), pimpinella (tal). To su niski, uz zemlju skoro posve priljubljeni buseni bez stabljike, perasto nasuprotno složenih, jako nazubljenih listića na zajedničkoj dršci. Korijen je vretenast, slabo razgranat.
Zbog ugodnog mirisa po krastavcima i (ili) lubenici, često završi u nekom piću, sa ili bez alkohola. Ljubiteljima koktela se isplati uzgoj male krvare u balkonskoj žardinjeri na nadmorskoj visini od suterena pa do visokog nebodera. Lijepo je imati svoj komadić prirode u svijetu betona.
Krvara spada u porodicu ruža, kao i na primjer kruška, šljiva i većina naših voćaka. Tko bi rek'o, zar ne ?!
Od svibnja pa do kolovoza krase ju gusti, maleni, kuglasti crveno zeleni cvatovi. To kada je na livadi. Na balkonu bi trebalo redovito uklanjati cvatove i tako potaknuti dinjicu na tjeranje novih mladih, mirisnih izdanaka.
Trajnica koja nam zimi služi kao salata, ljeti je jako dobar sastojak hladnih pića sa ledom. Ovo je lako provjeriti. Probajte prvo klasični gin&tonic sa par grančica malo zgnječene dinjice, zatim bez nje. Ako niste posve sigurni što je bolje, ponovite eksperiment. Za one jako nesigurne kojima će trebati i višekratno provjeravanje, odričem se od savjetodavne odgovornosti. Romantična atmosfera ljetne večeri na balkonu može zavarati... Mala krvara je i odavno znana ljekovita biljka, no postoji i velika krvara, Sanguisorba officinalis koja je ljekovitija, ali slabije upotrebljiva za jelo. Izgledom su te dvije biljke veoma slične. Kako im i naziv kaže, razlikuju se po veličini, ali i prema staništu. Velika krvara preferira vlažna staništa.
Ako možete birati, svakako izaberite malu krvaru. Naročito su ukusni proljetni izdanci prije nego biljka procvate, ali nije rijetkost da se pojave mlade biljke i na jesen, poslije prvih par kiša. Treba ih upotrijebiti svježe i sirove. Biljka nije prikladna za sušenje, gubi začinski miris. Izvrsno podnosi zaleđivanje. Suhe (ne mokre) listove jednostavno zavijemo u „cigaru“ od aluminijske folije, pa u zamrzivač na neodređeno. Aromatizirani maslac se također jako dobro čuva u ledenici. Kuhanjem i jakim usitnjavanjem u blenderu također slabi aroma koja je glavni adut ove biljke gurmanima. Onima drugima, što analiziraju nutritivnu vrijednost svakog zalogaja, aduti su iznimno bogatstvo C vitamina i karotina i sirotinja od kalorija.
Sastojci - 1 čašica gustog kiselog vrhnja; 50 gr mekanog maslaca; 1/4 žličice soli; 1 šalica rahlo napunjena listova dinjice.
Priprema - Kiselo vrhnje izručiti u lijevak obložen papirnatim filterom (za filter kavu), postavljen u čašu, da otkapa tekućina. Ostaviti tako pola sata dok pripremimo ostalo, skuhamo čaj od šipka i ostalih jesenskih divljih plodova i mirisnih biljaka.
Listiće dinjice skinemo sa grubljih peteljki.
Gusto vrhnje, mekani maslac i više od polovine listova dinjice kremasto smiksamo - može i štapnim mikserom. Sada namaz treba posoliti prema ukusu i umiješati preostale cijele listiće krvare.


Primjedbe
Objavi komentar