Preskoči na glavni sadržaj

Drvolika stola, Lavatera arborea – Stolaria obscura zmotana


Drvolika sljezovka, stola, porodica Malvaceae – ista ekipa kao sljez, hibiskus i ostali biljni zavodnici
Lavatera arborea je sljez koji je odlučio narasti u drvo i naseliti se uz more. Prirodno obitava na obalama Mediterana i Atlantika, voli sol u zraku, vjetar u kosi i tlo koje drugima nije dovoljno fino. Botanički je trajnica, s drvenastom bazom i velikim, okruglastim, blago baršunastim listovima podijeljenim na režnjeve. Već na prvi pogled zgledaju kao da mole da ih se puni i mota.
Listovi su jestivi, blagi, sluzavi na onaj sljezovski način koji u kuhinji znači: omotat će, povezati i smiriti stvar. Termičkom obradom omekšaju do savršenstva za sarmice, bez pucanja i bez drame. Okus im je diskretan, zelenkast, bez one morske gorčine koju imaju biljke obale – dovoljno neutralan da pusti nadjev da govori, ali dovoljno prisutan da se zna tko drži sve na okupu.
Nutritivno, kao i većina sljezova, sadrži sluzi, vlakna i blage protuupalne spojeve – biljka koja ne napada organizam nego ga umiruje, čak i dok radi nešto zločesto u loncu.
Istina koju rijetko tko kaže naglas: Lavatera arborea se kod nas uglavnom tolerira kao ukras ili korov uz obalu, dok se njezini listovi ponašaju kao da su stvoreni za kuhinju koja zna što radi. Nije egzotika, nije novotarija – samo još jedna biljka koja čeka da je prestanemo gledati i sjetimo se i ne tako davne prošlosti, pa ju počnemo opet koristiti.
Uz obalu je klasična krajputašica: rubovi cesta, suhozidi, zapušteni kutovi, dvorišta koja nisu sterilizirana do botaničke smrti. U blagoj klimi ostaje i zimi zelena, s listovima dostupnima tijekom cijele godine, što je kulinarski podatak od ozbiljne težine, a botanički čista istina.
Listovi zimi jesu nešto čvršći i manje romantični nego proljetni izboji, ali su i dalje potpuno upotrebljivi – pogotovo za sarmice, gdje tražimo snagu, elastičnost i poslušnost, ne mladenačku nježnost. Termička obrada ih dovodi u red bez pobune.
Drugim riječima: ovo nije biljka “uhvati dok traje”. Ovo je biljka “vrati se kad god hoćeš”.
A sada sarma - sarma nije isključivo jelo od kiselog kupusa, mesa i riže, nego tehnika — sve ostalo je navika.
Zbog te navike i očekivanja specifičnog okusa kada se nešto zove sarma, odlučila sam se na originalan naziv, jer je i jelo originalno – okus je originalan, omotač i nadjev su također originalni, i zato: stolaria obscura zmotana (što je unutra, ostaje unutra! ).
Stolaria obscura zmotana, recept
Sastojci: 12 – 15 velikih listova drvolike stole; 1 šalica sušenih vrganja (ili neke druge gljive kojom raspolažemo u zalihama); 150 gr mliječnog peciva ili kruha francuza; malo mlijeka za razmočiti pecivo; vezica zelenog peršina; maslac za pirjanje; 4 dcl tople vode; 2 dcl vrhnja za kuhanje; 3 zuba češnjaka; sok pola limuna; sol prema ukusu i obilje svježe mljevenog papra.
Ribani parmezan za zgušnjavanje umaka – ako tako odlučimo. Nije obavezno.

Priprema: listovima stole treba odrezati peteljke, poslagati ih u veću plitku posudu i preliti kipućom vodom. Nakon desetak minuta odlijemo vodu i nadjevom ih punimo kao sarme.
Nadjev – suhe vrganje rehidriramo u 4 – 5 dcl tople vode, pa ih povadimo šupljačom i stavimo na zagrijan maslac da se pirjaju desetak minuta. Vodu sačuvamo.
Pecivo prelijemo toplim mlijekom i kada se razmoči, ižmikamo ga rukama. Mlijeko također sačuvamo.
Pomiješamo pirjane vrganje, razmočeno pecivo i sitno narezan zeleni peršin, dodamo sol i svježe mljeveni papar i – nadjev je gotov.
Na svaki list stavimo po punu žlicu nadjeva i zavijemo list sarma tehnikom, pa smotuljke slažemo u posudu prikladne veličine u jednom redu.
Sve prelijemo mješavinom one vode u kojoj su se močile gljive, ono malo mlijeka u kojem se močilo pecivo, dodamo vrhnje za kuhanje, sok limuna i protisnut češnjak.
Ovaj naljev treba posoliti prema ukusu, pazeći da ne presolimo ako namjeravamo pri kraju kuhanja dodati ribani parmezan.
Ribani parmezan ćemo dodati ako ga volimo i ako nam je draži gusti umak. Umak se može zgusnuti i ako mu pri kraju kuhanja dodamo manji grumen maslaca u kojeg umiješamo malo oštrog brašna.
Složene i prelivene sarmice kuhamo na laganoj vatri 15 – 20 minuta.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...