Drvolika sljezovka, stola, porodica Malvaceae – ista ekipa kao sljez, hibiskus i ostali biljni zavodnici
Lavatera arborea je sljez koji je odlučio narasti u drvo i naseliti se uz more. Prirodno obitava na obalama Mediterana i Atlantika, voli sol u zraku, vjetar u kosi i tlo koje drugima nije dovoljno fino. Botanički je trajnica, s drvenastom bazom i velikim, okruglastim, blago baršunastim listovima podijeljenim na režnjeve. Već na prvi pogled zgledaju kao da mole da ih se puni i mota.
Listovi su jestivi, blagi, sluzavi na onaj sljezovski način koji u kuhinji znači: omotat će, povezati i smiriti stvar. Termičkom obradom omekšaju do savršenstva za sarmice, bez pucanja i bez drame. Okus im je diskretan, zelenkast, bez one morske gorčine koju imaju biljke obale – dovoljno neutralan da pusti nadjev da govori, ali dovoljno prisutan da se zna tko drži sve na okupu.
Nutritivno, kao i većina sljezova, sadrži sluzi, vlakna i blage protuupalne spojeve – biljka koja ne napada organizam nego ga umiruje, čak i dok radi nešto zločesto u loncu.
Istina koju rijetko tko kaže naglas: Lavatera arborea se kod nas uglavnom tolerira kao ukras ili korov uz obalu, dok se njezini listovi ponašaju kao da su stvoreni za kuhinju koja zna što radi. Nije egzotika, nije novotarija – samo još jedna biljka koja čeka da je prestanemo gledati i sjetimo se i ne tako davne prošlosti, pa ju počnemo opet koristiti.
Uz obalu je klasična krajputašica: rubovi cesta, suhozidi, zapušteni kutovi, dvorišta koja nisu sterilizirana do botaničke smrti. U blagoj klimi ostaje i zimi zelena, s listovima dostupnima tijekom cijele godine, što je kulinarski podatak od ozbiljne težine, a botanički čista istina.
Listovi zimi jesu nešto čvršći i manje romantični nego proljetni izboji, ali su i dalje potpuno upotrebljivi – pogotovo za sarmice, gdje tražimo snagu, elastičnost i poslušnost, ne mladenačku nježnost. Termička obrada ih dovodi u red bez pobune.
Drugim riječima: ovo nije biljka “uhvati dok traje”. Ovo je biljka “vrati se kad god hoćeš”.
A sada sarma - sarma nije isključivo jelo od kiselog kupusa, mesa i riže, nego tehnika — sve ostalo je navika.
Zbog te navike i očekivanja specifičnog okusa kada se nešto zove sarma, odlučila sam se na originalan naziv, jer je i jelo originalno – okus je originalan, omotač i nadjev su također originalni, i zato: stolaria obscura zmotana (što je unutra, ostaje unutra! ).
Stolaria obscura zmotana, recept
Sastojci: 12 – 15 velikih listova drvolike stole; 1 šalica sušenih vrganja (ili neke druge gljive kojom raspolažemo u zalihama); 150 gr mliječnog peciva ili kruha francuza; malo mlijeka za razmočiti pecivo; vezica zelenog peršina; maslac za pirjanje; 4 dcl tople vode; 2 dcl vrhnja za kuhanje; 3 zuba češnjaka; sok pola limuna; sol prema ukusu i obilje svježe mljevenog papra.
Ribani parmezan za zgušnjavanje umaka – ako tako odlučimo. Nije obavezno.
Priprema: listovima stole treba odrezati peteljke, poslagati ih u veću plitku posudu i preliti kipućom vodom. Nakon desetak minuta odlijemo vodu i nadjevom ih punimo kao sarme.
Nadjev – suhe vrganje rehidriramo u 4 – 5 dcl tople vode, pa ih povadimo šupljačom i stavimo na zagrijan maslac da se pirjaju desetak minuta. Vodu sačuvamo.
Pecivo prelijemo toplim mlijekom i kada se razmoči, ižmikamo ga rukama. Mlijeko također sačuvamo.
Pomiješamo pirjane vrganje, razmočeno pecivo i sitno narezan zeleni peršin, dodamo sol i svježe mljeveni papar i – nadjev je gotov.
Na svaki list stavimo po punu žlicu nadjeva i zavijemo list sarma tehnikom, pa smotuljke slažemo u posudu prikladne veličine u jednom redu.
Sve prelijemo mješavinom one vode u kojoj su se močile gljive, ono malo mlijeka u kojem se močilo pecivo, dodamo vrhnje za kuhanje, sok limuna i protisnut češnjak.
Ovaj naljev treba posoliti prema ukusu, pazeći da ne presolimo ako namjeravamo pri kraju kuhanja dodati ribani parmezan.
Ribani parmezan ćemo dodati ako ga volimo i ako nam je draži gusti umak. Umak se može zgusnuti i ako mu pri kraju kuhanja dodamo manji grumen maslaca u kojeg umiješamo malo oštrog brašna.
Složene i prelivene sarmice kuhamo na laganoj vatri 15 – 20 minuta.



Primjedbe
Objavi komentar