Fafarikula, ladonja, koprivič, kostela su tek neki od narodnih naziva za naše autohtono, mediteransko stablo koje nas prati od djetinjstva do starosti. Mi njega baš i ne. To je dugovječno stablo koje može živjeti i preko 400 godina. Mediteran mu je postojbina i tu je samoniklo. Zbog dekorativnosti, trajnosti i otpornosti sadi se i u unutrašnjosti.
Slika: Fafarikula, Celtis australis. Ovo "australis" nema veze sa kontinentom na južnoj polutki, to znači - južni i označava prirodno stanište. Tu, oko nas.
U djetinjstvu ga uglavnom koristimo samo usput, poneku zrelu bobicu za žvakanje. Jedva da se tu ima što žvakati. Pod tamno smeđom opnom bobe ima tek malo slatkog, vrlo ukusnog usplođa, a zatim tvrda i relativno krupna koštica. Svejedno su neodoljive.
U starosti, dok naši unuci i praunuci beru bobice sa tog istog stabla, ponekom od nas treba pomoć štapa. Ti štapovi se prave od tvrdog drveta fafarikule. Sve to su radili i naši preci, a stablo je uvijek isto.
Zrela fafarikula nije samo ukusna, to je ljekovit i nutritivno bogat plod. Sastavom se može mjeriti sa plodom smokve.
Najlakši način kako možemo doprijeti do veće količine ukusnog i bogatog usplođa, pa čak i vrlo bogate jezgre koštice je samljeti plodove i prokuhati ih, pa procijediti.
Za napraviti sirup kojeg danas predlažem, nije potrebno sitno mljevenje. Dovoljno je da kožica bobe napukne, a ako se i koja tvrda koštica raspadne, još bolje.
Navikli smo voćne sirupe konzervirati velikom količinom šećera, a najčešće ih koristimo razrijeđene vodom, kao piće.
O tome imam sasvim drugačiji stav. Smatram da je ipak najzdravija i najukusnija čista voda ako smo žedni. Za one druge potrebe, mala povremena ugađanja okusnim pupoljcima, zbilja nema smisla kvariti čistu vodu bilo čime. Predlažem koktel. Ne mora biti alkoholni, mada je i to fino, može biti samo voćni, a uz dodatak malo slatkog vrhnja postati će mirakul!
Voćni su sirupi često jako podcijenjeni. Nije to samo baza nekog pića!
Možemo ih umiješati u jogurt ili preliti sladoled, možemo obogatiti žitarice, oplemeniti topli ili hladni čaj, dodati ih u neku ekstravagantnu, ukusnu marinadu, preliti voćnu salatu ili palačinke, napraviti žele ili panna cottu, može biti sastojak kreme za kolače ili slatkog mliječnog kruha, možda finog likera ili popodnevni okrepljujući topli napitak sa mlijekom ...
Najzad, možemo ih flaširati, vezati mašnicu i pokloniti dragim prijateljima.
Recept za sirup kojeg danas predlažem nema šećera. Ne zato što sam nekakva vatrena protivnica umjerene, povremene konzumacije šećera - jednostavno je ovdje nepotreban.
Ako pazimo na higijenu pripreme, sirup ulijemo u sterilizirane boce, za duže skladištenje možemo ga i pasterizirati, trajnost je osigurana i bez šećera.
Jednom otvorenu bočicu sa sirupom ipak treba držati u hladnjaku i potrošiti u razumnom roku.
To nije nimalo teško, uvjerite se sami.
Voćni sirup bez šećera, recept
Sastojci - 3 čaše fafarikula; 3 zrele banane; pola žličice soli; 7 dcl vode
Priprema - Bobice treba grubo samljeti sa dijelom vode u sjeckalici ili blenderu.
Tu masu ulijemo u teću, dodamo ostatak vode, malo soli i zakuhamo. Nakon desetak minuta potihog kuhanja, dodamo banane narezane na kolute, pa uz povremeno miješanje i malo gnječenja onom spravom za krumpir pire, kuhamo još nekih desetak minuta, ne više.
Masu izlijemo u žičano kuhinjsko cjedilo i ostavimo da se dalje sama snalazi. ne treba protiskivati, miješati niti upotrijebiti bilo kakav oblik prisile.
Kada nakon sat, dva sirup otkapa, ulijemo ga u manje boce i po potrebi pasteriziramo.


Primjedbe
Objavi komentar