Preskoči na glavni sadržaj

Fafarikula, Celtis australis - Voćni sirup bez šećera

 


Fafarikula, ladonja, koprivič, kostela su tek neki od narodnih naziva za naše autohtono, mediteransko stablo koje nas prati od djetinjstva do starosti. Mi njega baš i ne. To je dugovječno stablo koje može živjeti i preko 400 godina. Mediteran mu je postojbina i tu je samoniklo. Zbog dekorativnosti, trajnosti i otpornosti sadi se i u unutrašnjosti.

Slika: Fafarikula, Celtis australis. Ovo "australis" nema veze sa kontinentom na južnoj polutki, to znači - južni i označava prirodno stanište. Tu, oko nas.

U djetinjstvu ga uglavnom koristimo samo usput, poneku zrelu bobicu za žvakanje. Jedva da se tu ima što žvakati. Pod tamno smeđom opnom bobe ima tek malo slatkog, vrlo ukusnog usplođa, a zatim tvrda i relativno krupna koštica. Svejedno su neodoljive.
U starosti, dok naši unuci i praunuci beru bobice sa tog istog stabla, ponekom od nas treba pomoć štapa. Ti štapovi se prave od tvrdog drveta fafarikule. Sve to su radili i naši preci, a stablo je uvijek isto.
Zrela fafarikula nije samo ukusna, to je ljekovit i nutritivno bogat plod. Sastavom se može mjeriti sa plodom smokve.
Najlakši način kako možemo doprijeti do veće količine ukusnog i bogatog usplođa, pa čak i vrlo bogate jezgre koštice je samljeti plodove i prokuhati ih, pa procijediti.
Za napraviti sirup kojeg danas predlažem, nije potrebno sitno mljevenje. Dovoljno je da kožica bobe napukne, a ako se i koja tvrda koštica raspadne, još bolje.
Navikli smo voćne sirupe konzervirati velikom količinom šećera, a najčešće ih koristimo razrijeđene vodom, kao piće.
O tome imam sasvim drugačiji stav. Smatram da je ipak najzdravija i najukusnija čista voda ako smo žedni. Za one druge potrebe, mala povremena ugađanja okusnim pupoljcima, zbilja nema smisla kvariti čistu vodu bilo čime. Predlažem koktel. Ne mora biti alkoholni, mada je i to fino, može biti samo voćni, a uz dodatak malo slatkog vrhnja postati će mirakul!
Voćni su sirupi često jako podcijenjeni. Nije to samo baza nekog pića!
Možemo ih umiješati u jogurt ili preliti sladoled, možemo obogatiti žitarice, oplemeniti topli ili hladni čaj, dodati ih u neku ekstravagantnu, ukusnu marinadu, preliti voćnu salatu ili palačinke, napraviti žele ili panna cottu, može biti sastojak kreme za kolače ili slatkog mliječnog kruha, možda finog likera ili popodnevni okrepljujući topli napitak sa mlijekom ...
Najzad, možemo ih flaširati, vezati mašnicu i pokloniti dragim prijateljima.
Recept za sirup kojeg danas predlažem nema šećera. Ne zato što sam nekakva vatrena protivnica umjerene, povremene konzumacije šećera - jednostavno je ovdje nepotreban.
Ako pazimo na higijenu pripreme, sirup ulijemo u sterilizirane boce, za duže skladištenje možemo ga i pasterizirati, trajnost je osigurana i bez šećera.
Jednom otvorenu bočicu sa sirupom ipak treba držati u hladnjaku i potrošiti u razumnom roku.
To nije nimalo teško, uvjerite se sami.

Voćni sirup bez šećera, recept
Sastojci - 3 čaše fafarikula; 3 zrele banane; pola žličice soli; 7 dcl vode
Priprema - Bobice treba grubo samljeti sa dijelom vode u sjeckalici ili blenderu.
Tu masu ulijemo u teću, dodamo ostatak vode, malo soli i zakuhamo. Nakon desetak minuta potihog kuhanja, dodamo banane narezane na kolute, pa uz povremeno miješanje i malo gnječenja onom spravom za krumpir pire, kuhamo još nekih desetak minuta, ne više.
Masu izlijemo u žičano kuhinjsko cjedilo i ostavimo da se dalje sama snalazi. ne treba protiskivati, miješati niti upotrijebiti bilo kakav oblik prisile.
Kada nakon sat, dva sirup otkapa, ulijemo ga u manje boce i po potrebi pasteriziramo.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...