Preskoči na glavni sadržaj

Hren, Armoracia rusticana - Ne ljuti se čovječe!


Hren je kod nas samonikla trajnica, no zbog ljutog korijena koji se upotrebljava kao začin, ne samo da ga i sami uzgajamo po vrtovima, nego ga je prihvatio gotovo cijeli svijet.
Svi osim Japanaca. Oni vole zakomplicirati svaki detalj, pa prerađuju svoj wasabi, uvjereni da je to jedini začin kojim se može efikasno nadražiti nos i oči dok jezik uživa u ljutom okusu. Kada su Evropljani otkrili Japan, a Japanci hren, pokazalo se da ipak svatko više drži do svoga i te dvije biljke nisu jedna drugoj konkurencija. I dalje smo nastavili šmrcati i plakati svatko nad svojim.

Slika: Razmnožavanje hrena, priprema
Hren je duboko ukorijenjen (zaista ima i dubok korijen) u kulinarsku tradiciju Evrope. Jedan od ranih tragova te tradicije kroz kulinarsku povijest je prikaz hrena na muralu u Pompejima.
Neko vrijeme je hren važio više kao ljekovita nego začinska biljka, no pacijenti su prilično brzo odustajali od takvog liječenja, za razliku od liječnika. Nešto slično kao i sa liječenjem živom koprivom...
Još uvijek ima nešto bolesnih, mazohističkih pristalica takvog liječenja. Više je onih zdravih, tobožnjih stručnjaka na području liječenja biljem koji će vam dati takav savjet. Kada se i oni razbole, prilično brzo promijene metodu.
Hren je zapravo prilično invazivna biljka koja se više širi korijenom, nego sjemenom.
Nadzemni dio, listovi koji su također jestivi, aromatični i pomalo ljuti, imaju nekoliko svojih prirodnih neprijatelja što ih vole gricnuti, ali ljuti korijen je suvereni vladar podzemlja.
Slijedi recept iz kategorije onih drskih jela za sve one što se bolje snalaze po planinarskim markerima nego kuhinji. To ih ne sprječava da vole dobro pojesti i povremeno se praviti važni kako se ipak razumiju u kuhanje.
Najveći domet vještine potreban za ovo (pred)jelo je skuhati jaja utvrdo i miješati. To ako izuzmemo potragu za samoniklim, divljim hrenom i malo rekreativnog kopanja na nekoj vlažnijoj livadi, obično daleko od kuhinje...

Slika: Čovječe, ne ljuti se! Predjelo koje može proslaviti čak i drskog kulinarskog neznalicu.

Ne ljuti se čovječe!, recept
Sastojci po porciji - 1,5 tvrdo kuhano jaje; 2 žlice svježeg kravljeg sira; 1 žlica naribanog korijena hrena; 1 žlica majoneze, sol prema ukusu.
Malo zelenog peršina.
Priprema sir posoliti, pa u njega umiješati pola žlice hrena. To staviti na dno zdjelice.
U posteljicu od začinjenog sira uglaviti 3 polovice tvrdo kuhanih jaja, a preko njih dodati majonezu pomiješanu sa drugom polovinom ribanog hrena,
Garnirati nasjeckanim zelenim peršinom.
Odmoriti.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...