Kopriva je vjerojatno na cijelom svijetu najpoznatija i najrasprostranjenija samonikla jestiva biljka, posebno cijenjena zbog bogatog nutritivnog sastava koji nam pomaže održati, a u nekim slučajevima i posebnim načinima konzumacije i vratiti narušeno zdravlje.
Hranjivost koprive poznata je davno prije nego su izumljeni laboratoriji u kojima je njezin nutritivnim sastav do u tančine analiziran. Navodno su je stari Egipćani kultivirali kao povrće. Ne znam radi li to još uvijek netko osim mene, a ne bih valjda ni ja da živim u nekom od onih lijepih krajeva bogatih vodom i debelim plodnim tlom umjesto kamenjara.
Ova divna, ukusna posvuduša se može pripremiti na toliko brojnih načina, da vrlo ozbiljno konkurira svim jelima koje možemo napraviti od cijelog asortimana povrća neke bogate gradske pijace.
Za jelo služe prokuhani listovi i vršci mlade biljke, koji se beru uobičajeno od veljače do svibnja u unutrašnjosti, a čak i ranije, te puno duže u nešto toplijoj klimi u kojoj nema velike žare, trajnice Urtica dioica, ali ima obilje jednogodišnje, male koprive Urtica urens. Ova druga, mala kopriva je jednako raširena, jednako ukusna i bogata sastavom. Razlikuje se skromnijom veličinom lista koji je pričvršćen za stabljiku isto tako dugom peteljkom kao što je dužina plojke, listovi su malo obliji od onih kod velike koprive, jednogodišnja je i jednodomna, nešto nižeg rasta - do 60 cm, te bolje podnosi manjak stalne vlage.
Treća naša kopriva, jednako blagotvorna po zdravlje i gurmanski užitak, je mediteranska vrsta Urtica pulifera. Ona je također nižeg rasta, ženski su joj cvatovi okrugli i na dužim stapkama, a muški metličasti. Najmanje je ovisna o vlazi.
Ne bih rekla da je bitno baš razlikovati ove koprive u detalje. Sve one imaju svojstvo opakog žarenja i uzrokuju crvenilo i plikove na našoj koži. Za branje koprive pametno je upotrijebiti dobre vrtlarske rukavice, ako niste baš mazohistički fan bolne koprivnjače.
Kao i mnoge druge proljetne biljke, tako i kopriva uživa u klimatskim promjenama, pa nakon ranih jesenskih kiša ponovo zazeleni - naročito ako je bila pokošena.
Nisu ni klimatske promjene baš uvijek i samo loše!
Kratko blanširana kopriva postaje posve bezopasna i može ju se bez opasnosti po gole ruke ižmikati, a to je prvi korak pripreme za većinu specijaliteta.
Sira, vrhnja, jajca i kopriva, recept
Sastojci - 1 kriška kruha bez korice; 1 jaje; ako je potrebno malo mlijeka; sol, papar, ribani muškatni oraščić i lijepa hrpica mladih vrškova proljetne ili jesenske koprive - oko 2 šalice svježe ubrane.
Krušne mrvice i sjemenke sezama, te ulje za prženje.
Priprema - Koprivu preliti kipućom vodom i ostaviti da se ohladi do sobne temperature, pa onda ocijediti i sitno narezati. Vodu sačuvati i njome zaliti sobne biljke.
Kruh namočiti u tučenom jajetu, pa ako je potrebno dodati i koju žlicu mlijeka. Sjediniti kruh sa koprivom, malo jače začiniti, te praviti male kuglice veličine jednog zalogaja i svaku uvaljati u prezle pomiješane sa sezamom. Pržiti u ulju i privremeno pržene odlagati na upijajući kuhinjski papirnati ručnik.
Kombinacija ovih koprivinih kuglica sa svježim sirom, kiselim vrhnjem i kajganom je nešto tako fino da preporučujem obavezno isprobati prije nego se odlučite na neke druge ukusne umake.

Primjedbe
Objavi komentar