Preskoči na glavni sadržaj

Koromač, Foeniculum vulgare - Čatni (chutney)


Porijeklom sa Sredozemlja, danas je koromač raširen po gotovo svim krajevima svijeta pogodne klime. Odgovaraju mu vruća ljeta i blage zime. U ishrani, divlji je koromač samonikla biljka broj jedan našeg priobalja. Posebno raduje bogata, paperjasta lisna masa u proljeće i rano ljeto. Razvijanjem visoke, šuplje cvjetne stabljike sa štitastim žutozelenim cvatom, lisna masa odumire. Slijedi razvoj sjemenki, pa zimski san kada se koromač posve povlači. To je višegodišnja biljka snažnog, veoma dugog korijena koji prodire duboko između kamenja ovog našeg škrtog, siromašnog tla.

Slika: Cvat i nezrele sjemenke samoniklog koromača

Koromač je od pamtivijeka poznat kao ljekovita, jestiva, začinska, medonosna biljka koja se često koristi i u kozmetici, te industriji slatkiša i likera.
Trenutno, krajem jeseni, krajnje je vrijeme za prikupiti mirisne, blagotvorne sjemenke. Već za koji tjedan otpuhati će ih zimski vjetrovi.
Sjemenke koromača se u kuhinji koriste kao začin, no češća je upotreba u ljekovitim čajevima koji iznutra olakšavaju probavu jela koja nadimaju ili za "čišćenje" organizma kao pomoć pri mršavljenju te uklanjanju celulita, a izvana, kao oblozi za bolesti očiju ili tegoba dojilja.
Ne mora se biti baš bolestan da bi uživali u ovom mirisnom, finom čaju. Od najranijeg djetinjstva, praktično dojenačke dobi, pa sve do duboko u starost smijemo bez ograničenja ispijati šalice ove blagotvorne tekućine.
Čatni (chutney, napisali bi Englezi) je gusti umak kojim su miroljubivi Indijci osvojili svoje osvajače. I dok se engleski imperij odavno raspao, Englezi i dalje svojataju ovo jelo i smatraju ga gotovo svojim nacionalnim kulinarskim specijalitetom. Neki od ovih umaka čak imaju i svoje komercijalne nazive - lord ovaj ili onaj.

Slika: Zrele sjemenke koromača zadržavaju klijavost do 3 godine.
Dobar su začin za mnoga slatka i slana jela, bombone i likere, te osnova ljekovitih čajeva od dojenačke dobi do starosti.

Osnova čatnija je voće ili povrće, malo masnoće te jaki začini. Jede se kao prilog uz namirnice bledunjavog okusa i daje ton cijelom jelu koliko god složeno i raznovrsno ono bilo. Većinom je slatko - kiselog okusa, no poseban specijalitet je čatni ljuto - slatkog okusa i aromatiziran začinima jakog mirisa. Jedna od često ponavljanih uputa za pravi okus čatnija je - ne znaš bi li plakao koliko je ljut, ili se smijao koliko je sladak!
Za naša nepca, predlažem nešto blažu varijantu istih okusa.


Čatni, recept:
Sastojci - oko 50 gr maslaca; 100 gr suhih grožđica; 1 puna žlica nezrelih sjemenki koromača ili pola žlice zrelih; na vrh noža čilija u prahu (može i naša ljuta paprika).
Originalnom čatniju bi bilo dodano više čilija i barem 1 puna žlica šećera.

Priprema - na maslacu kratko prepržiti sjemenke koromača, tek da maslac upije miris, dodati grožđice i žlicu, dvije vode. Pirjati dok voda ne ispari, a grožđice se lijepo, okruglo "napušu". Čim izmaknemo sa štednjaka, grožđice će splasnuti, no bitno je da su prokuhane, mekane i da su upile okuse začina.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...