Porijeklom sa Sredozemlja, danas je koromač raširen po gotovo svim krajevima svijeta pogodne klime. Odgovaraju mu vruća ljeta i blage zime. U ishrani, divlji je koromač samonikla biljka broj jedan našeg priobalja. Posebno raduje bogata, paperjasta lisna masa u proljeće i rano ljeto. Razvijanjem visoke, šuplje cvjetne stabljike sa štitastim žutozelenim cvatom, lisna masa odumire. Slijedi razvoj sjemenki, pa zimski san kada se koromač posve povlači. To je višegodišnja biljka snažnog, veoma dugog korijena koji prodire duboko između kamenja ovog našeg škrtog, siromašnog tla.
Slika: Cvat i nezrele sjemenke samoniklog koromača
Koromač je od pamtivijeka poznat kao ljekovita, jestiva, začinska, medonosna biljka koja se često koristi i u kozmetici, te industriji slatkiša i likera.
Trenutno, krajem jeseni, krajnje je vrijeme za prikupiti mirisne, blagotvorne sjemenke. Već za koji tjedan otpuhati će ih zimski vjetrovi.
Sjemenke koromača se u kuhinji koriste kao začin, no češća je upotreba u ljekovitim čajevima koji iznutra olakšavaju probavu jela koja nadimaju ili za "čišćenje" organizma kao pomoć pri mršavljenju te uklanjanju celulita, a izvana, kao oblozi za bolesti očiju ili tegoba dojilja.
Ne mora se biti baš bolestan da bi uživali u ovom mirisnom, finom čaju. Od najranijeg djetinjstva, praktično dojenačke dobi, pa sve do duboko u starost smijemo bez ograničenja ispijati šalice ove blagotvorne tekućine.
Čatni (chutney, napisali bi Englezi) je gusti umak kojim su miroljubivi Indijci osvojili svoje osvajače. I dok se engleski imperij odavno raspao, Englezi i dalje svojataju ovo jelo i smatraju ga gotovo svojim nacionalnim kulinarskim specijalitetom. Neki od ovih umaka čak imaju i svoje komercijalne nazive - lord ovaj ili onaj.
Slika: Zrele sjemenke koromača zadržavaju klijavost do 3 godine.
Dobar su začin za mnoga slatka i slana jela, bombone i likere, te osnova ljekovitih čajeva od dojenačke dobi do starosti.
Dobar su začin za mnoga slatka i slana jela, bombone i likere, te osnova ljekovitih čajeva od dojenačke dobi do starosti.
Osnova čatnija je voće ili povrće, malo masnoće te jaki začini. Jede se kao prilog uz namirnice bledunjavog okusa i daje ton cijelom jelu koliko god složeno i raznovrsno ono bilo. Većinom je slatko - kiselog okusa, no poseban specijalitet je čatni ljuto - slatkog okusa i aromatiziran začinima jakog mirisa. Jedna od često ponavljanih uputa za pravi okus čatnija je - ne znaš bi li plakao koliko je ljut, ili se smijao koliko je sladak!
Za naša nepca, predlažem nešto blažu varijantu istih okusa.
Čatni, recept:
Sastojci - oko 50 gr maslaca; 100 gr suhih grožđica; 1 puna žlica nezrelih sjemenki koromača ili pola žlice zrelih; na vrh noža čilija u prahu (može i naša ljuta paprika).
Originalnom čatniju bi bilo dodano više čilija i barem 1 puna žlica šećera.
Priprema - na maslacu kratko prepržiti sjemenke koromača, tek da maslac upije miris, dodati grožđice i žlicu, dvije vode. Pirjati dok voda ne ispari, a grožđice se lijepo, okruglo "napušu". Čim izmaknemo sa štednjaka, grožđice će splasnuti, no bitno je da su prokuhane, mekane i da su upile okuse začina.



Primjedbe
Objavi komentar