Preskoči na glavni sadržaj

Koromač, Foeniculum vulgare - Šalša sa dalmatinske okućnice


Koromač ili komorač, kako se kome sviđa, jednako je ispravno. Ta biljka je miljenica obale i otoka. Nema kuće u kojoj se nije kuhala ni stanovnika koji nije čuo za onu poznatu kost od pršuta za maneštrun, a koja se čuvala kao seoska svetinja i posuđivala samo dobrim susjedima ili preko veze. Rok trajanja i broj iskuhavanja nepoznati.
U kasnu jesen, ovako baš u ovo doba, koromač više ne nalikuje sam na sebe. Ostale su samo ofucane, visoke i do 2 m, žilave, šuplje stabljike sa ostatcima štitastih tvorevina. Na nekima se još može naći svijetlo zelenih plodova u fazi voštane zriobe, ostali su se već raspali na po dvije suhe sjemenke - kalavce. Plodovi divljeg koromača u fazi voštane zriobe su najaromatičniji dio te biljke i upravo oni se sakupljaju za destilaciju eteričnog ulja. Nabrajanje svih benefita i različitih načina upotrebe tog ulja narušilo bi do sada nepokolebljivu dosljednost ZdraveTrave da se bavi isključivo jestivim aspektom samoniklog jestivog bilja.
I dok su ti nezreli plodovi koromača glavni adut destilerija, kozmetičke, ljekarničke, konditorske i prehrambene industrije, u kuhinji našoj svagdašnjoj su prilično zapostavljeni. Sezona voštane zriobe koromača nije kratka. Počinje negdje sredinom kolovoza i završava sredinom studenog. Do prve jake bure koja će sve posoliti.
Ti plodovi su vrlo jak i aromatičan začin sa kojim se ne treba šaliti. Posve su bezopasni po zdravlje, no i te kako mogu uništiti svako jelo ako se pretjera u količini i stavi previše. Tako se može dogoditi da šalša od pomidora koju danas predlažem poprimi miris paste za zube, a ne .finoga umaka prikladnog uz ono lešo meso iz juhe i restani krumpir...
Po internetu se provlači podatak da je okus tog samoniklog, divljeg koromača gorak, za razliku od slatkog okusa uzgojene povrtnice. Neću sada otkrivati podatak koliko sam divljeg koromača pojela u životu, no ja jednostavno ne osjećam taj gorak okus kod njega. Nema to veze sa simptomom pred par godina aktualne pandemije, listovi žutenice i maslačka na primjer i dalje su gorki...

Šalša sa dalmatinske okućnice, recept
Sastojci - 600 gr jako zrelih rajčica; 1 -2 žlice mješavine maslaca i maslinovog ulja; pola žlice nezrelih sjemenki koromača; 2 lista lovora; pola žličice soli; 1 žličica šećera i svježe mljeveni papar količina prema ukusu.

Priprema - rajčice na kratko potopiti u kipuću vodu, pa prebaciti u hladnu. Skinuti kožicu i nasjeckati pomidore na manje komade. Pustiti sok da otkapa.
Na zagrijanu masnoću staviti sjemenke koromača i čim prestanu intenzivno pucketati dodati rajčicu i lovor. Krčkati 10 - 15 minuta, dok se umak skoro posve ne raskaši i postane gust, tako da se vidi trag kuhače na dnu posude. Začiniti šećerom, soli i paprom.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...