Od svih jestivih halofitnih biljaka, a to su one što naseljavaju slane terene tik do morske obale, matar (motar, morski petrovac, šćulac) u sebi sakupi najviše okusa i mirisa mora i obale. Slankasto-gorak okus mora i neka ugodna, intenzivna mješavina mirisa smilja, borova i morskih algi.
Ne sviđa se to svakome. Početnici kušači bi trebali probati prvo matar u manjim, razblaženim dozama. Možda početi sa onim ukiseljenim u vinskoj kvasini, pa dodanim u slane srdele zajedno sa maslinovim uljem i rebarcima kapule...
Domaće stanovništvo uz more ga rado jede, no mi i tako svašta jedemo što mnogi iz unutrašnjosti smatraju odbojnim. Ili nepoznatim.
Matar je zimzelena biljka i uvijek, baš uvijek je jestiv, Nema neku posebnu sezonu kada se smije ili ne smije upotrijebiti u jelu., Nije uvijek jednako dostupan, posebno ako ne živite uz more.
Može se dogoditi da ga obriju sa obale orkanske bure i valovi, no brzo će se oporaviti. Postoji još i mogućnost da se smrzne u nekoj posebno hladnoj zimi. To je samo teorija, nikada to nisam vidjela. Ukratko, jestiv je kada god ga nađemo... Nije rijetka biljka. Treba samo pogledati uz granicu plime, tamo gdje ne očekujemo da išta raste.
Za početak, treba slijediti provjerene recepte i koristiti matar kao začin. Kada vam se jednom svidi, postat ćete ovisni (na dobar i bezopasan način) i samo je mašta i vaša kreativnost granica kako ga ukomponirati u jelovnik...
Slika: Svježi matar ima prilično snažan okus i miris, no uz more ima još i drugih, nešto blažih i vrlo ukusnih jestivih halofitnih biljaka... Na slici su zajedno matar i talčanj, morska inula
Uz morsku obalu ima i drugih jestivih halofitnih biljaka koje miroljubivo dijele stanište sa motarom.
Skrećem pažnju na njih jer sve one imaju dozu tog okusa i mirisa čiji vrhunac je u mataru. Sve su te biljke jednako upotrebljive u svim receptima kao i matar. On se izdvaja visokom koncentracijom organoleptičkih svojstava neke mješavine mora, smilja, borova pa čak i bobica šmrike u tragovima. Ja to onako stručno, kao oni eksperti degustatori vina što nalaze u okusu i tragove poezije davno pokojnih pjesnika...
Spominjem druge jestive halofite jer ne voli baš svatko intenzivan matar, pa da moj trud izmišljanja recepata ne propadne. Ipak, i za te druge jestive halofite treba nešto znanja. Nije baš sve jestivo što raste uz more.
Recept koji slijedi je nadahnut oduševljenjem fb prijatelja Gorana receptom na internetu... Radi se o jednostavnom, a vrlo ukusnom jelu koje je, ovako prilagođeno "morskim" namirnicama, idealna marenda berača maslina. Marenda je ono vrijeme dana i posla kada treba predahnuti jer je sunce visoko, a ljudi već pomalo umorni i poprilično gladni. Vrijeme za malo prezalogajit', otpočinut u hladovini uz opuštanje i čašu bevande.
Ako je maslinik uz more, ovo se može pripremiti na terenu, tamo gdje je predviđeno paljenje odrezanih grana. Šaka zrelih maslina po obroku se skuha u moru, a krumpir peče u pepelu... Matar je tu, sam se nudi.
Goranov vrući krumpir
Sastojci po obroku - 1 veći krumpir; 1 šaka listića matara; 1 slana srdela; grumen maslaca veličine oraha; sok limuna; 1 manja kapula; 1 svježa zelena paprika i jedna ne previše ljuta crvena.
Priprema - Svaki krumpir posebno umotati u aluminijsku foliju i ispeći u pepelu ili pećnici, kako vam dođe. Koliko dugo? Sigurno ne kraće od 1 sat, no može i duže, zavisi od veličine krumpira i metode pečenja.
Slane srdele treba očistiti i dobro izmiješati sa maslacem i limunovim sokom. Kapulu narezati na rebarca, a paprike na trakice ili kockice... Matar ostaviti u listićima. Može ostati svjež, a može se i skuhati u zakiseljenoj vodi. To zavisi od ukusa i vaše želje - jači okus ili nešto diskretniji.
Vruće krumpire razmotati, prerezati po pola - kao da pravimo sendvič, unerediti vilicom ili nožem mekanu unutrašnjost, premazati mješavinom maslaca, slane ribe i limunovog soka, pa ponovo preklopiti polovice krumpira da upije ovaj namaz.
Servirati uz narezano povrće i masline kuhane u moru.
Napomena - ne treba se patiti vrućim krumpirima u goloj ruci. Ona debela kuhinjska rukavica sa odvojenim palcem, a što se ne prodaje u paru nego pojedinačno, namijenjena je za lijevu ruku u kojoj se drži vrući krumpir.
Zrele, posve crne i čak malo nagrišpane masline se kuhaju u morskoj vodi 10 - 20 minuta, ocijede da se prosuše, posole i malo naulje maslinovim uljem. Kuhanjem u moru, masline gube gorčinu. Već prema ukusu, može se duže ili kraće kuhati, pa čak ako treba i promijeniti more.



Primjedbe
Objavi komentar