Matičnjak, pčelinja ljubica, medenka, maternjak, melisa, pčelinja trava, čelinjak, pčeloperka - prepisala sam narodne nazive kojih se sjetio Ljubiša Grlić u svojoj Enciklopediji samoniklog jestivog bilja, bibliji svakog štovatelja jestivog aspekta samoniklih biljaka,
U matičnjaku je zbog ljubomore zarobljena vragolasta nimfa Melisa koja je strastveno ljubila dobar dio Olimpa. Tako kažu priče iz grčke klasične starine, iz vremena kada su ljudi bili svjesni boga u sebi, a bogovi imali ljudske karaktere.
Melisa je i kao biljka ostala umiljata zavodnica. Ne znam nikoga tko ju ne voli. Ne želim ni upoznati, jer bi takav gost u mojoj kući bar jednom tjedno odbijao hranu koju kuham sa veseljem.
U uvjetima blage klime, melisa je zimzelena zeljasta trajnica. Podugačak je spisak njenog pozitivnog djelovanja na našu fiziologiju, pa je ne samo ljekovita biljka širokog spektra djelovanja, nego i funkcionalna hrana. Sušenjem, a još više kuhanjem, slabi pa čak i postepeno posve nestaje karakterističan miris matičnjaka. Taj miris je glavni adut melise i zato treba pronalaziti što više načina da se u hranu ukomponira svježa biljka.
Listovi matičnjaka zalijepljeni na namaz unutar sendviča čine razliku od nečeg običnog do specijaliteta. Posve obična voda iz bokala u kojem je neko vrijeme ronio matičnjak neće samo ugasiti žeđ. Ugasit će i mrgodno raspoloženje, smiriti napetost.
Juha sa matičnjakom neće riješiti probleme, ali ćemo se prestati brinuti, te smoći snage da ih rješavamo.
Matičnjak nije hipnotik. Nitko neće pospano klonuti koliko god da ga pojede. Ipak, pomoći će pri uspavljivanju i otklanjanju onih besmislenih rojeva misli ako smo već planirali zaspati. Ne možemo se njime ni predozirati. To je jedna od rijetkih sigurnih, djelotvornih jestivih, začinskih, ali i ljekovitih biljaka koju smijemo ponuditi i maloj djeci, trudnicama, zdravim i bolesnim ljudima u svako doba i u svim psihofizičkim stanjima.
To je nešto što možemo dati i mrskom neprijatelju. Poslije se pitamo zašto smo si uvrtjeli ideju o nekom neprijateljstvu.
Mnogima je enigma kako razlikovati matičnjak od drugih, veoma sličnih biljaka.
Najčešća je dilema je li ta zeljasta trajnica što je vidimo matičnjak ili neka od brojnih menti. Dvojba je zapravo u oku promatrača. Treba upotrijebiti i nos! Za razliku od silnih menti sa cijelim nizom različitih mirisa - od spearmint, preko mnogih mješavina, pa do čistog mentola, matičnjak ima samo jedan, jedinstveni miris kojeg se poslije prvog njušenja nikada više ne zaboravlja. Opisuju ga ljudi kao miris po kori limuna. Po mom mišljenju, nepravda. Limun bi bio sretan da može tako mirisati.
Sastojci za 5 punih tanjura, odnosno 3 osobe zdravog apetita:
- Oko 600 gr mošusne tikve; sok i kora pola limuna; 1 dcl vrhnja za kuhanje; 1 šalica rahlo napunjena listovima matičnjaka; sol; 1 žličica đumbira u prahu. Voda.
Priprema - Oguljenu i sitnije narezanu mošusnu tikvu kuhati zajedno sa ribanom korom limuna dok ne omekša u oko 6 dcl vode. Pustiti da se hladi.
U blenderu smiksati matičnjak sa sokom limuna i još 2 dcl vode u lijepi zeleni smuti.
Dodati malo ohlađenu mošusnu tikvu sa vodom u kojoj se kuhala, pa još malo miksati do konzistencije rijetke kreme. Sve vratiti na štednjak, začiniti solju, đumbirom i vrhnjem, pa zagrijati do pred ključanje.


Primjedbe
Objavi komentar