Preskoči na glavni sadržaj

Matičnjak, Melissa officinalis - Baš me briga juha


Matičnjak, pčelinja ljubica, medenka, maternjak, melisa, pčelinja trava, čelinjak, pčeloperka - prepisala sam narodne nazive kojih se sjetio Ljubiša Grlić u svojoj Enciklopediji samoniklog jestivog bilja, bibliji svakog štovatelja jestivog aspekta samoniklih biljaka,
U matičnjaku je zbog ljubomore zarobljena vragolasta nimfa Melisa koja je strastveno ljubila dobar dio Olimpa. Tako kažu priče iz grčke klasične starine, iz vremena kada su ljudi bili svjesni boga u sebi, a bogovi imali ljudske karaktere.
Melisa je i kao biljka ostala umiljata zavodnica. Ne znam nikoga tko ju ne voli. Ne želim ni upoznati, jer bi takav gost u mojoj kući bar jednom tjedno odbijao hranu koju kuham sa veseljem.
U uvjetima blage klime, melisa je zimzelena zeljasta trajnica. Podugačak je spisak njenog pozitivnog djelovanja na našu fiziologiju, pa je ne samo ljekovita biljka širokog spektra djelovanja, nego i funkcionalna hrana. Sušenjem, a još više kuhanjem, slabi pa čak i postepeno posve nestaje karakterističan miris matičnjaka. Taj miris je glavni adut melise i zato treba pronalaziti što više načina da se u hranu ukomponira svježa biljka.
Listovi matičnjaka zalijepljeni na namaz unutar sendviča čine razliku od nečeg običnog do specijaliteta. Posve obična voda iz bokala u kojem je neko vrijeme ronio matičnjak neće samo ugasiti žeđ. Ugasit će i mrgodno raspoloženje, smiriti napetost.
Juha sa matičnjakom neće riješiti probleme, ali ćemo se prestati brinuti, te smoći snage da ih rješavamo.
Matičnjak nije hipnotik. Nitko neće pospano klonuti koliko god da ga pojede. Ipak, pomoći će pri uspavljivanju i otklanjanju onih besmislenih rojeva misli ako smo već planirali zaspati. Ne možemo se njime ni predozirati. To je jedna od rijetkih sigurnih, djelotvornih jestivih, začinskih, ali i ljekovitih biljaka koju smijemo ponuditi i maloj djeci, trudnicama, zdravim i bolesnim ljudima u svako doba i u svim psihofizičkim stanjima.
To je nešto što možemo dati i mrskom neprijatelju. Poslije se pitamo zašto smo si uvrtjeli ideju o nekom neprijateljstvu.
Mnogima je enigma kako razlikovati matičnjak od drugih, veoma sličnih biljaka.
Najčešća je dilema je li ta zeljasta trajnica što je vidimo matičnjak ili neka od brojnih menti. Dvojba je zapravo u oku promatrača. Treba upotrijebiti i nos! Za razliku od silnih menti sa cijelim nizom različitih mirisa - od spearmint, preko mnogih mješavina, pa do čistog mentola, matičnjak ima samo jedan, jedinstveni miris kojeg se poslije prvog njušenja nikada više ne zaboravlja. Opisuju ga ljudi kao miris po kori limuna. Po mom mišljenju, nepravda. Limun bi bio sretan da može tako mirisati.


Baš me briga juha, recept
Sastojci za 5 punih tanjura, odnosno 3 osobe zdravog apetita:
- Oko 600 gr mošusne tikve; sok i kora pola limuna; 1 dcl vrhnja za kuhanje; 1 šalica rahlo napunjena listovima matičnjaka; sol; 1 žličica đumbira u prahu. Voda.
Priprema - Oguljenu i sitnije narezanu mošusnu tikvu kuhati zajedno sa ribanom korom limuna dok ne omekša u oko 6 dcl vode. Pustiti da se hladi.
U blenderu smiksati matičnjak sa sokom limuna i još 2 dcl vode u lijepi zeleni smuti.
Dodati malo ohlađenu mošusnu tikvu sa vodom u kojoj se kuhala, pa još malo miksati do konzistencije rijetke kreme. Sve vratiti na štednjak, začiniti solju, đumbirom i vrhnjem, pa zagrijati do pred ključanje.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...