Preskoči na glavni sadržaj

Matovilac (Valerianella locusta) – Topli krumpir sa matovilcem


Matovilac je ona sitna, samozatajna biljka koja se na policama supermarketa pravi fina u prozirnim plastičnim kutijicama od po 100 g, a zapravo je stari seoski lisac. Raste tamo gdje ljudi ne planiraju ništa pametno: zimi zapuštenim oranicama, vinogradima, uz putove i na rubovima vrtova, uvijek je prvi kad zima još nije odlučila hoće li otići.
Botanički je skroman, niskog rasta i nježnih listova, ali nutritivno se ponaša kao neki zimski zeleni bilder – pun je vitamina C, željeza i folata, što ga je učinilo dragim gostom trudnicama davno prije nego što je to postalo „preporučeno“.
Ime „matovilac“ i bajka o Matovilki bacile su mu reputaciju bez da ga je itko pitao. Legenda o trudnoći, žudnji i kosi postoji, ali znanstveno gledano – nema dokaza da matovilac potiče rast kose. Ono što stvarno radi jeste - hrani tijelo u trenutku kad drugo zeleno povrće još spava, a to samo po sebi čini čuda.
Matovilac nije čaroban jer je nježan, nego jer je uporan. On ne galami visokim rastom, ne miriše agresivno i ne traži pažnju, ali se pojavi zimi, kad najmanje očekujemo zelenu finu i bogatu spizu - i to obilno, nikada ne solira. U prijevodu: nije bajka, nego realnost na tanjuru. A realnost je ukusnija od mitova.
I ne, povijesno se nije jeo samo sirov, s limunom i maslinovim uljem, kao danas uglavnom kao dokaz „zdrave, oh kako zdrave hrane!“ za Instagram. U srednjoj Evropi i na Mediteranu završavao je u toplim jelima: kratko kuhan, pirjan s lukom, u gustim juhama, s lećom i kao povrtni prilog uz jaja i kaše.
U srednjem vijeku se jeo zimi uz topla jela, ne kao svježa salata. Ovo što radimo danas – baciti ga hladnog i golog u zdjelicu, malo začiniti i jesti kao salatu – povijesno je dosta nova, i prilično dosadna ideja. Kad je hrane bilo malo, matovilac je bio zimska sigurnosna mreža, a ne salatica za živce.
To nikako ne znači da matovilac nije dobra salata! Izvrstan je sam ili u različitim salatnim kombinacijama, no postoji još mnogo, mnogo više mogućnosti kako da obogatimo i učinimo raznolikijim svoj zimski jelovnik.


Topli krumpir s matovilcem,recept

Sastojci (2–3 osobe): 2 šake matovilca (oprati, dobro osušiti); 500 g krumpira s korom; šaka lješnjaka (ili badema ako mora); 40 g maslaca; desetak maslina iz slanice, ispranih; korica ½ limuna; malo limunovog soka (po ukusu); sol, svježe mljeveni papar; meko kuhano jaje – 1,5 do 2 komada po porciji.
Priprema:
- Krumpir treba skuhati u slanoj vodi - paziti da se ne raskuha, ocijediti, prerezati na komade veličine zalogaja.
- Lješnjake suho tostirati, pa nožem grubo nasjeckati.
- U tavi ćemo prvo rastaliti maslac, ubaciti krumpir i kratko ga okretati da se obloži maslacem i lagano se zapeku rubovi (onako fino, smećkasto i hrskavo), pa sada maknemo s vatre, dodamo limunovu koricu, malo soka i papar.
- Tek sada treba ubaci matovilac, masline i lješnjake i promiješati samo jednom.
Cilj je da listovi samo padnu, ne da se skuhaju.
Zašto je ovo tako dobro i jede se šutke:
Matovilac voli toplu masnoću, ali ne vatru; krumpir daje utjehu; masline režu masnoću; lješnjak je zemljani most između svega; limun digne cijelu stvar iz “salata” u jelo...
Da bi jelo bilo pravi, dobro izbalansirani slastan i ozbiljan ručak ili večera – dodajemo poširana ili meko kuhana jaja.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...