Nešpula, nešpola, japanska mušmula je omanje zimzeleno, vrlo dekorativno stablo visine do 8 m. To je podatak iz literature. Možda je tako u Kini i Japanu, nikako da se dogovore te nacije gdje je stara domovina nešpule. Mene baš briga i ako mi netko od njih počne grintati – optužit ću botaničare.
U zbilji, barem u Zadru i okolici, ne prelazi visinu od nekih 4 metra i možda koji centimetar.
Kožasti listovi su veliki, sjajni i tamno zeleni s lica i blijedo srebrno zelenog, pustenastog naličja. To je voćka našeg priobalja, istina uvezena, ali se tako lako razmnožava da je neobično kako nije već proglašena invazivnom. Kad-tad hoće.
Nešpula cvate zimi bijelim cvjetićima karakterističnim za Rosaceae, obitelj ružovki. Cvjetovi nešpule su sitni i organizirani u guste metličaste cvatove. Zbog vremena cvatnje nije pogodna za uzgoj u unutrašnjosti jer tamo svi zujeći oprašivači spavaju i ne mare za mirisni, slatki cvat.
Nešpula je otporno stablo kojem suša i vrućina prijaju, ali ne podnosi jake i slane nalete bure ili temperature niže od - 10°C.
Plodovi nešpule su sočno žuto, ukusno i u zrelosti iznimno slatko voće veličine male kajsije ili krupnijeg oraha. To je vrlo rano voće, već krajem svibnja posve zrelo. Unutar sočnog ploda svijetlo narančaste kožice i mezge su dvije, češće tri, relativno krupne koštice nepravilnog oblika, sjajne i lijepe tamno smeđe boje. Gotovo svaka koštica koja padne na tlo, nikne. A padaju stalno, jer se voćka slabo iskorištava zbog učestale i vrlo raširene fuzikladije, gljivične bolesti krastavosti ploda.
Pomoglo bi mudro orezivanje radi prozračnosti krošnje i učestalo tretiranje bakrenim preparatima, no nešpula se već toliko namnožila i većina stabala su bez nadzora i izvan vrtova da je teško, možda i nemoguće suzbiti prijenos bolesti.
Slijedi recept inspiriran receptom za voćne baškotine, tek nešto izmijenjen ne samo nešpulama nego okrenut naglavačke radi oku ugodne privlačnosti.
Baškotini su zapravo prepečenci, no ova je slastica korak prije iz opravdanog razloga – jednostavno jer se pojede prije nego ikome padne na pamet još jedno pečenje.
Sočni voćni baškotin – pečen nedopečen
Sastojci: 20-tak zrelih nešpula; šaka grubo narezanih oraha; 2 jaja (odvojiti žumanjak); prstohvat soli; 1 jogurt; oko 6 žlica brašna + pola žličice praška za pecivo; 2 žlice maslinovog ulja (ma ne mora biti baš maslinovo, ali meni se sviđa); 2 žlice šećera + 1 vanilin šećer; maslac za premazivanje kalupa i još žlica smeđeg šećera za posipanje dna kalupa (ako nema, može i bijeli).
Priprema: Nafrljiti pećnicu da se zagrijava na 200°C.
Pripremiti plodove nešpule tako da ih prepolovimo, izvadimo koštice i skinemo kožicu (lako se ljušte jednim pokretom ruke), a orahe narezati. Nešpule nije baš lako savršeno prerezati po pola, pa sačuvajmo one koje su nam uspjele, a dijelove koji nisu tako pravilni sitnije narežemo.
Prvo smiksamo snijeg od bjelanjaka sa prstohvatom soli jer se to radi čistim metlicama miksera, a onda i kremasto umutimo žumanjke sa šećerima.
U kremu od žumanjaka umiješamo jogurt, one usitnjene nešpule i orahe, pa dodamo i brašno sa praškom za pecivo..
Potrebna količina brašna zavisi od sočnosti nešpula, veličine žlice i jaja... Preciznost nije jako važna, no tijesto bi u ovoj fazi trebalo biti gusto kremasto kao za na pr. mufine.
Najzad pažljivo umiješamo i snijeg od bjelanjaka i izlijemo masu u pripremljeni kalup za pečenje (ja sam koristila kalup za kruh).
Priprema kalupa: maslacem bogato premažemo dno kalupa i pospemo smeđim šećerom, pa preko toga poslažemo one ljepše polovice nešpula.
Tek sada ulijemo i prije pripremljeno tijesto.
Počnemo peči na 200° C, nakon 10 minuta smanjimo temperaturu na 180, a poslije još 25 minuta posve isključimo pećnicu i izvadimo kolač tako da ga prevrnemo na pladanj za posluživanje.


Primjedbe
Objavi komentar