Preskoči na glavni sadržaj

Omaga, Salicornia europea - Na jednostavno


Slika: Slana močvara kod Karina

Omaga, šćulac, salikornija, meka caklenjača je jedna od jako jestivih samoniklih halofita vlažnih staništa - potopljenih laguna boćatom vodom, ljekovitog blata na mjestima gdje se trajno miješaju slatka voda i more, široka ušća rijeka jadranskog sliva, debelog sloja lažine što dobro čuva vlagu pojasa tik uz more, tamo gdje dopire plima.
Salikornija nije naša endemska biljka. Daleko je poznatija u svijetu kao vrlo ukusna, zdrava hrana nego kod nas. Čak se i uzgaja na vlažnim zaslanjenim staništima kao povrće i prodaje po ribarnicama. Ne kod nas, naravno.
Kod nas je zapravo malo ljudi koji omagu koriste često u jelima. Više je onih što će i na ovaj post reagirati zbog narodnih imena caklenjača i šćulac. Po divnom našem običaju kojim uporno i tvrdoglavo pokazujemo bogatstvo jezika i siromaštvo znanja, i omaga dijeli ta imena uvriježena i za druge biljke. Zavisi u kojem selu pitate. Naziv šćulac dijeli sa halofitom motarom, a caklenjača sa također halofitnom biljkom vlažnih staništa - fratrovom bradom, Salsola soda.

Slika: Mlada omaga na svom prirodnom staništu

Ako je utjeha, nismo mi jedini. Englezi na primjer skoro sve te biljčice morskih obala nazivaju samphire, ali ih klasificiraju dodavanjem još ponekog atributa - na primjer, golden samphire za talčanj, Inulu crithmoides. također jestivu obalnu biljku.
Omaga, kao i ošmugalj (fratrova brada) su jednogodišnje samonikle jestive biljke vlažnih slanih staništa. Upravo im počinje sezona i neće dugo trajati. Čim sazriju i počnu cvjetati, nisu više jestive.
Da se smije more nazvati vodom (ne pokušavajte to u Dalmaciji!) , ovo bi bile močvarne biljke.
Omagu ćemo prepoznati prvo po vlažnom, muljevitom staništu, zatim po izgledu na čvoriće podijeljenim člancima duž cijele razgranate, sočne stabljike. U ranoj mladosti, na samom pragu ljeta, to je fina, krhka biljčica koja se ne mora ama baš ni od čega čistiti prije jela. Jestiv je cijeli nadzemni (ako tu močvaru možemo nazvati zemlja) dio, Samo malo kasnije, već za dva do tri tjedna, baza stabljike će očvrsnuti i tada ćemo morati izvlačiti razgranate, sočne okrajke od žilave tanke središnje niti. Nešto kao mahune što imaju konce. Pretpostavljam da je to uzrok za međunarodni naziv omage "morski grah". Ima ih koji omagu nazivaju i morska šparoga. Ne mogu se domisliti zašto. Nema baš nikakve veze izgledom, okusom ili staništem sa šparogama.
Omaga se može jesti svježa ili kratko termički obrađena. Oni što frkću nosom na termičku obradu jer ne kuže da su mnoga jela ukusnija i probavljivija ako ih kuhamo, trebaju znati da su gotovo svi jestivi halofiti siromašni termolabilnim nutrijentima, ali veoma bogati stabilnim mineralima koji nam obično manjkaju ljeti kada ih znojenjem gubimo malte ne kao na špinu.
Omaga je jedino "povrće" koje ne treba soliti u pripremi, nego čak po potrebi desalinizirati prethodnim močenjem u vodi.

Na jednostavno, recept
Sastojci: pregršt mlade omage po porciji; mješavina maslaca i maslinovog ulja da pokrije dno tave; režanj češnjaka; limunov sok.

Priprema - na zagrijanu masnoću ubaciti omagu, dodati sitno narezan češnjak i pirjati na umjerenoj temperaturi, uz miješanje,
dok voda od pranja ne ispari. Otprilike 5 minuta, zavisi od količine omage i veličine tave. Na kraju dodamo i sok limuna.
Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...