Dvije biljke o kojima sam već puno puta pisala, no do sada ih nisam upotrijebila zajedno u receptu.
Nisku, gotovo puzajuću planinsku kleku odlikuju mekani igličasti listići i bobe (zapravo češeri) lijepe plave boje - upravo sada zreli. Miris plodova je vrlo sličan obalnoj šmriki i kopnenoj kleki, no najmanje je intenzivan, gotovo potpuno bez oštrine. Taj vrlo ugodan, skoro slatkast miris podsjeća na miris borove šume okupane ljetnim suncem.
Vrijesak, Satureja hortensis i Satureja montana su biljke sa puno zbunjujućih narodnih naziva. Važno je jedino znati da nema baš nikakve veze sa nejestivim vrijeskom iz porodice Ericaceae. Miris primorskog vriska nepogrešivo otkriva o čemu se radi, a ni izgled baš nema puno konkurencije.
Da se ne ponavljam, jestive su samo one biljke kojima sa sigurnošću prepoznajemo miris, okus i izgled. Botanički naziv je dobro znati radi razgovora, primanja i davanja informacija Različiti narodni nazivi su zanimljivi, no samo vrlo tolerantnim ljudima sa nešto više znanja. S ostalima je bolje ne upuštati se u razgovor na temu razlikovanja i naziva samoniklog jestivog bilja.
To je vrlo osjetljiva tema, gotovo kao politika i religija. I tu postoje rigidni desničari, za boj spremni.
Tulo ili Tulovice su nazivi od milja za Tulove grede. To je vrh na Južnom Velebitu, krški fenomen ogromnih, strmih vapnenačkih stijena u obliku tornjeva, stupova i velikih pukotina. Jako je dobro opisan sa svih aspekata osim mirisnog. A miriši po planinskoj klečici i vrijesku. To su gotovo još jedine sada budne biljke koje ga okružuju u ovo jesensko vrijeme sredinom studenog. Siromašnu različitost biljnog jesenskog pokrova ove dvije biljke obilno nadoknađuju harmonijom opojnih mirisa.
Recept koji slijedi je podsjetnik na ovaj velebitski vrh, Jučer je bio namijenjen planinarima što su se upravo spustili sa Velebita, no ne sumnjam da će desert biti često ponavljan kroz zimu. Slatko, mirisno, okrepljujuće, toplo jelo što posebno prija nakon poštenih napora. Ne manje važno - brzo se i jednostavno priprema!
I vrijesak i plodovi klečice se mogu sušiti i trajati će, što se kaže, do potrošnje zaliha.
Tulo, recept
Sastojci za 2 porcije - 0,6 dcl mlijeka; par grančica vrijeska, 1 vrhom puna žlica bobica klečice; grumen maslaca veličine oraha; 1 žlica grisa; 1 puding u prahu okusa vanilije; 3 žlice šećera.
Priprema - Bobice kleke malo natući, samo da se raspuknu, pa ih zajedno sa vrijeskom i grumenom maslaca staviti u mlijeko (od kojeg smo oduzeli 1 dcl) pa zakuhati. ostaviti poklopljeno desetak minuta, ne duže.
Prašak za puding, šećer i žlicu grisa razmutiti u izdvojenom 1 dcl mlijeka. Aromatizirano mlijeko procijediti, vratiti na štednjak i ukuhati puding sa grisom.
Vruće razliti u zdjelice i po želji dodati grožđice ili neko drugo suho voće.




Primjedbe
Objavi komentar