Preskoči na glavni sadržaj

Planinska klečica, Juniperus communis ssp. nana i vrijesak, Satureja montana - Tulo




Dvije biljke o kojima sam već puno puta pisala, no do sada ih nisam upotrijebila zajedno u receptu.
Nisku, gotovo puzajuću planinsku kleku odlikuju mekani igličasti listići i bobe (zapravo češeri) lijepe plave boje - upravo sada zreli. Miris plodova je vrlo sličan obalnoj šmriki i kopnenoj kleki, no najmanje je intenzivan, gotovo potpuno bez oštrine. Taj vrlo ugodan, skoro slatkast miris podsjeća na miris borove šume okupane ljetnim suncem.
Vrijesak, Satureja hortensis i Satureja montana su biljke sa puno zbunjujućih narodnih naziva. Važno je jedino znati da nema baš nikakve veze sa nejestivim vrijeskom iz porodice Ericaceae. Miris primorskog vriska nepogrešivo otkriva o čemu se radi, a ni izgled baš nema puno konkurencije.

Da se ne ponavljam, jestive su samo one biljke kojima sa sigurnošću prepoznajemo miris, okus i izgled. Botanički naziv je dobro znati radi razgovora, primanja i davanja informacija Različiti narodni nazivi su zanimljivi, no samo vrlo tolerantnim ljudima sa nešto više znanja. S ostalima je bolje ne upuštati se u razgovor na temu razlikovanja i naziva samoniklog jestivog bilja.

To je vrlo osjetljiva tema, gotovo kao politika i religija. I tu postoje rigidni desničari, za boj spremni.
Tulo ili Tulovice su nazivi od milja za Tulove grede. To je vrh na Južnom Velebitu, krški fenomen ogromnih, strmih vapnenačkih stijena u obliku tornjeva, stupova i velikih pukotina. Jako je dobro opisan sa svih aspekata osim mirisnog. A miriši po planinskoj klečici i vrijesku. To su gotovo još jedine sada budne biljke koje ga okružuju u ovo jesensko vrijeme sredinom studenog. Siromašnu različitost biljnog jesenskog pokrova ove dvije biljke obilno nadoknađuju harmonijom opojnih mirisa.
Recept koji slijedi je podsjetnik na ovaj velebitski vrh, Jučer je bio namijenjen planinarima što su se upravo spustili sa Velebita, no ne sumnjam da će desert biti često ponavljan kroz zimu. Slatko, mirisno, okrepljujuće, toplo jelo što posebno prija nakon poštenih napora. Ne manje važno - brzo se i jednostavno priprema!
I vrijesak i plodovi klečice se mogu sušiti i trajati će, što se kaže, do potrošnje zaliha.


Tulo, recept
Sastojci za 2 porcije - 0,6 dcl mlijeka; par grančica vrijeska, 1 vrhom puna žlica bobica klečice; grumen maslaca veličine oraha; 1 žlica grisa; 1 puding u prahu okusa vanilije; 3 žlice šećera.
Priprema - Bobice kleke malo natući, samo da se raspuknu, pa ih zajedno sa vrijeskom i grumenom maslaca staviti u mlijeko (od kojeg smo oduzeli 1 dcl) pa zakuhati. ostaviti poklopljeno desetak minuta, ne duže.
Prašak za puding, šećer i žlicu grisa razmutiti u izdvojenom 1 dcl mlijeka. Aromatizirano mlijeko procijediti, vratiti na štednjak i ukuhati puding sa grisom.
Vruće razliti u zdjelice i po želji dodati grožđice ili neko drugo suho voće.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...