Preskoči na glavni sadržaj

Poriluk, Allium ampeloprasum - Čvarak pašteta II


Protekle mi je noći Bog ulio ravno sa neba barem 100 € u cisternu i još uvijek lijeva.
U ovom tihom mjestu uz more, nasuprot moćnog Velebita, oni osamom izoštrenih čula mogu čuti kako flora Dalmatica pjeva od radosti, a porozna zemlja neumorno žedno guta ogromne količine kišnice.
Nisam baš provjeravala, ali mislim da u mom malom mjestu nitko nema one četke za čišćenje cipela niti zna kako se upotrebljavaju. Tu ne postoji blato, koliko god kiše palo.

Topla južina i kišni blagoslov osvježiti će biljke na površini tla, a maslinama, smokvama i lozi omogućiti stvaranje podzemnih zaliha za ona sušna vremena što neminovno dolaze svake godine.
U takvim prilikama samonikli poriluk buja. Niknu čak i one kolebljive biljčice što nisu planirale.
Velika zelena, besplatna pijaca nikada nije bila bogatija porilukom. I ne postoji na svijetu tržnica sa svježijim povrćem.
Upozoravam, recept koji slijedi čitate na vlastitu odgovornost, jer je pašteta prefina i opasna po samodisciplinu, a ako ste vegetarijanac i usudite se ovo probati, nikad više od vas poštenog vegetarijanca.
Čvarak pašteta II, recept

Sastojci - 400 gr cijeđenih čvaraka (to su oni što im nije prešanjem istisnuta duša); oko 200 gr samoniklog, "divljeg" poriluka; mali štrc limunovog soka; sol, papar i crvena slatka paprika prema ukusu glavnog djelatnika. Ostali će se kao i uvijek morati prilagoditi.
Priprema - Sve sastojke kremasto samljeti štapnim mikserom ili mašinom za mljevenje mesa. Ostali aparati nisu praktični jer je pašteta prilično gusta.
Ova je pašteta idealan, krepki doručak namazana na kruhu uz mirisni čaj, no može biti i vrlo dobar začin u na primjer francuskom krumpiru ili u mnogim povrtnim varivima ili složencima.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...