Samonikli poriluk je za nas iz priobalja nešto kao medvjeđi luk u unutrašnjosti. Miris je vrlo sličan, malo više vuče na kapulu nego na češnjak, sezona traje puno duže, tekstura je malo žilavija i ne moramo ići u šumu po njega. Poriluk dolazi k nama.
Sve se odvija u skladu sa našom općepriznatom sklonosti fjaki i štedljivosti.
Malo koja seoska okućnica, put do obližnjeg dućana, kozja staza prema susjedu, ne obiluje mladim samoniklim porilukom u ovo godišnje doba. Nema potrebe ići u nekakvu berbu ili stvarati zalihe. Poriluk je sveprisutan čim jesenske kiše namoče tlo. Ovako mlad, samonikli poriluk toliko liči na običnu više dugačku nego visoku travu, da ga ni vješto, posve zdravo oko bez naočala što uvećavaju ne razlikuje od nje. Mora se malo pomirisati i odmah je sve jasno.
Malo kasnije, kada plosnati tanki listovi sa plitkim žlijebom uzduž narastu i počnu se savijati, neki čak i kovrčati, a biljka pri tlu "porilukasto" slojevito odeblja, više neće biti zagonetka ni na prvi pogled iz vrtoglave visine očiju - od metar l pol.
Slika: Samonikli, divlji poriluk zaista i izgleda skoro kao i onaj uzgojeni u vrtu. Ipak, listovi su mu nešto duži i savitljiviji...
Nema straha da ćemo branjem iskorijeniti ovu ukusnu biljku. Prvo, za iskorjenjivanje bi trebalo iščupati i korijen. To baš i ne ide lako bez obzira koliko jesenskih kiša palo po tvrdom kamenjaru. Tako se uglavnom dogodi da sakupljamo i koristimo samo nadzemni dio ovog luka, a podzemna lukovica ostaje u tlu. Ta podzemna lukovica je sposobna stvoriti nove biljke proizvodeći male, kuglaste i porculanski sjajno bijele biserne lučice od kojih će se svaka već u ovoj sezoni odvojiti od majke lukovice, pa napraviti vlastiti korijen i nadzemni dio. Ovaj način razmnožavanja uzrokuje pojavu nakupina samoniklog poriluka u busenima. Gotovo je nemoguće naći pojedinačnu biljku.
Pri kraju sezone rasta, idućeg ljeta, će one starije, dvogodišnje biljke poriluka procvjetati lijepim ljubičastim kuglama. Malo vjetar, više mravi, pomoći će rasijavanje sjemena i osvajanje novih teritorija.
Popis jela u kojima je ovaj samonikli luk dobro došao je beskrajan. U ovoj, početnoj fazi rasta dok je još mekan, najbolji, najmirisniji i najukusniji je svjež u nekakvoj salati. Ipak ga treba sitno narezati.
Slika: Šešir je tu samo radi usporedbe veličina sa mladim porilukom koji će još rasti. Da se razumijemo - šešir je širokog oboda i za nešto veću glavu
Ni salate nisu nešto što ne može dosaditi, pa danas predlažem jedan od onih drskih recepata za poklonike dobre spize koji se baš i ne snalaze u kuhinji, ali žele očarati svekoliko pučanstvo za trpezom. Posebno ako se najavi nešto brojnija grupa dragih prijatelja "ma ne treba ništa, donijet ćemo pivo..."
Osim vrlo dobrog okusa, ovi jestivi čvorovi se odlikuju brzinom pripreme, ekonomični su i vrlo jednostavni za napraviti, a vas će proslaviti. Dovoljni su i sami uz čašu nekog pića, a mogu biti dio ponude zajedno sa narescima, kojom maslinom ili kiselom kapulicom.
Od samo pola kile brašna možemo napraviti veličanstvenu hrpu grickalica. Dobre su i vruće i hladne.
Zapravo, recept je vrlo prilagodljiv i drugim terenima, staništima bilo koje vrste samoniklog (ili ne) luka. Tako, ako ne živite na selu uz more, ako uopće ne živite na selu niti blizu mora - malo kreativnosti sa začinima je dovoljno za uspjeh.
Makrame za prigrist, recept
Sastojci - 500 gr brašna kojeg imate u kući; 1 jaje; pola čašice jogurta; 1 žlica rakije; 1 žlica ulja; pola praška za pecivo; pola žličice soli; 1 žlica koncentrata rajčice; 3/4 šalice sitno, ali baš sitno narezanog divljeg poriluka (ili samljevenog u sjeckalici) i 1 žličica sušenog origana (ne mora, ali je fino).
Ulje za prženje.
Priprema - Istući jaje, dodati koncentrat pomidora, jogurt, sol, ulje i rakiju, pa u to umiješati brašno sa praškom za pecivo, origanom i sitno narezanim porilukom. Sve dobro umijesiti u malo čvršće tijesto, kao za rezance tko zna kako je to. Tko ne zna - tvrdoća i podatnost ušne resice.
Ostaviti tijesto desetak minuta da odmara dok spremimo nered što smo napravili, pronađemo oklagiju, podlogu za valjanje tijesta i rezač.
Tijesto treba tanko razvaljati u četvrtast oblik koliko uspijemo, pa zatim režemo trake otprilike 15 cm duge i oko 1 cm široke. Ili kako nam dođe. Svaku traku vežemo u čvor i onda još pržimo u dobro zagrijanom, dubokom ulju. Zbog one žlice rakije u tijestu, čvorovi neće upiti masnoću, pa ih slobodno možemo proglasiti zdravom hranom.



Primjedbe
Objavi komentar