Preskoči na glavni sadržaj

Samoniklo jestivo bilje - Hrskava mišanca


Mišanca je skup ubranog samoniklog jestivog bilja, ali i jelo napravljeno od toga. Mišanca može i ne mora biti okusom i teksturom harmonično i znalački izabrano bilje. Najčešće se priprema tako da se sve biljke zajedno skuhaju sa krumpirom, procijede i malo zaliju maslinovim uljem, te posole. Kuha se taman dok i najčvršća biljka među njima ne popusti. Poslije se može obogatiti kojim jajem, obično tvrdo kuhanim pa iskrižanim, ili preliti hrskavo preprženom pancetom, ali to su već velika izvoljevanja.

Slika: Samonikli poriluk i cvjetovi nevena

Jelo je nastalo vjerojatno zbog siromaštva i to ne samo niskog standarda obitelji, nego i oskudice svih drugih vrsta - škrto, neplodno tlo koje je za obrađivanje trebalo otimati kamenju i nedostatak slatke vode za zalijevanje. Tako je nastala mreža suhozida kojoj se čude i dive ljudi iz unutrašnjosti. Za vrijeme Austrougarske porez se plaćao prema visini tog suhozida koji omeđuje plodnu ogradu. Tamo gdje su ljudi marljivo obrađivali tlo, suhozid je neminovno rastao i tako vrijedne težake oslobađao poreza.
Bogatstvo vode što pada sa neba na proljeće i u jesen, redovito je uzrokovalo obogaćivanje jelovnika svježim, ukusnim divljim povrćem po koje se moglo i bez motike, jednostavnom šetnjom.

Slika: oštri i masni kostriš

Danas mišanca nije više ljuta potriba, nego sve češće teško dostupan specijalitet. Ljudi iz gradova si je ne mogu priuštiti po prometom zagađenim okućnicama, pijace pomalo izumiru, a supermarketi na odjelima sa povrćem nude kineski češnjak i južnoamerički avokado.
Kostriši, cikorija, maslačak, divlji lukovi i divlja blitva i dalje rastu širom naše obale, jednako sočni i ukusni kao nekad. Proljetne i jesenske kiše izazivaju eksploziju obilja. Ljudi na selu je sve manje, a onih koji se razumiju u samoniklo jestivo bilje još manje.
Sastav mojih mišanci zavisi od rute koju izaberem za šetnju - može se uz obalu pored mora, ili uzbrdo, kozjim stazama. Trećeg nema. Naizgled jadno, no kroz različite sezone u tom morem sa sjevera i mrežom prometnih cesta nasuprot ograničenom prostoru ima oko 150 vrsta jestivih samoniklih biljaka. Koji supermarket nudi više i svježije?!

Slika: Morska blitva


Hrskava mišanca, recept
Sastojci - kostriši, morska blitva, pera mladog poriluka, poneka rozeta žutenice - omjer i količina prema guštu i apetitu; može malo svježe crvene paprike samo radi vesele boje; 2 jaja; malo masnoće po izboru; šaka čipsa iz dućana.
Priprema - Oprati biljke ne zato što su prljave, jer nisu, nego da se pokrenu i izađu lijeni zaspali pužići a i da se nešto vode zadrži na listovima.

Na zagrijanu tavu staviti malo masnoće i narezano oprano bilje, umjereno posoliti da brže svene i pirjati dok biljke ne "popuste". Preliti sve razmućenim jajima i kada se i ona skoro posve zgrušaju - sve posuti malo zdrobljenim čipsom od krumpira.
Meni bez papra ne ide. Vi kako hoćete.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...