Familija Rumex je raširena po cijelom svijetu. Tu spadaju brojni varijeteti, većinom jestivih biljaka. Gotovo da nema naroda koji tu biljku ne koristi za jelo, a mnogi ju još uvijek uzgajaju. Vrtna kiselica, Rumex acetosa je kod nas najpoznatija uzgojena, ali i "divlja" vrsta štavelja.
U slobodnoj prirodi štavelji su valjda najzastupljenija jestiva zelena trajnica. Teško ih je točno determinirati jer se izgledom i veličinom prilagođavaju staništu, a vrlo su skloni i međusobnom križanju. Dvije najčešće vrste u blizini moje kuhinje su dva štavelja; oba dijele i narodni naziv - konjski štavelj. Prvi, o kojem je u receptu ovog puta riječ, se još naziva i kovrčava kiselica. Odlikuju ga dugi, veliki, uski, šiljasti prizemni listovi valovitog ruba i blago kiseli okus.
Slika: Kovrčavi štavelj - sada je vrijeme za pletenje ovih listova u pletenicu i sušenje. Zimnica koja ne zauzima puno mjesta a dobro će doći za koji mjesec kad nas bura ili snijeg zatvore u kuću, a prirodna ili ne, pijaca opusti...
Drugi štavelj, također jestiv prije razvoja cvijetne stabljike je Rumex obtusifolius, konjsko zelje, uličnjak. Razlikuje se od kovrčave kiselice širim, pri bazi okruglastim listom, pri vrhu često tupo zaobljenim. Obod lista je gladak, nema kovrča. Što se ovdje kaže - nije nagrišpan. Okus je nagorak.
Nađe se ovdje ponekad i pitomi štavelj, Rumex patientia, često ga nazivamo i srpsko zelje, no i engleski špinat.
Štavelj se za jelo bere na proljeće i na jesen, poslije prvih kiša.
A sada aveluk. To je namirnica armenijske nacionalne kuhinje - jako su ponosni na nju.
Impresionira dovitljivost tih nacionalnih kuhinja što sačuvaše jela iz "siromašne" prošlosti. Većina tih siromaških jela danas su hit.Slika: Osušena pletenica štavelja uz malo začina je temelj brojnih zimskih jela
Aveluk je zapravo kovrčava kiselica ubrana u vrijeme vrhunca jestivosti i spletena u duge pletenice. Te pletenice se objese na suho i prozračno mjesto da se suše i tako konzerviraju.
Aveluk je obično zimska hrana, u vrijeme koje oskudijeva zelenim biljkama.
Pletenica osušenog štavelja se reže škarama na manje komade, dva puta prelijeva kipućom vodom i ostavlja po pola sata da se moči, rehidrira. Tek poslije toga se kuha, već prema receptima za razna jela.
Najpoznatiji specijaliteti armenijske kuhinje sa avelukom su salata i gusta juha.
Aveluk sa grahom, recept
Sastojci za 4 obilne porcije - 350 gr graha tetovca, 300gr aveluka; 4 polusuhe dimljene kobasice; 1 veća kapula; 3 - 4 mlade mrkvice; 3 - 4 režnja češnjaka; lovorov list; crvena ljuta paprika, sol. Masnoća.
Priprema - Dan ranije namočen grah skuhati kratko u prvoj vodi, ocijediti i nastaviti kuhati u drugoj vodi. Dodati lovor. Kada je grah mekan, odvojiti dio pa izmiksati kremasto i vratiti nazad.
Aveluk dva puta namočiti u kipućoj vodi, isprati hladnom vodom i dobro ocijediti pa sitnije narezati.
Na masnoći zažutiti narezanu kapulu i kolutiće mrkve, dodati na kolute narezane kobasice, ljutu crvenu papriku, kratko prepržiti, pa najzad staviti aveluk i češnjak te naliti vodom samo da ogrezne. Kuhati desetak minuta i spojiti sa grahom.
Sve zajedno još kratko prokuhati da se okusi prožmu.



Primjedbe
Objavi komentar