Preskoči na glavni sadržaj

Štavelji, Rumex crispus - Aveluk sa grahom


Familija Rumex je raširena po cijelom svijetu. Tu spadaju brojni varijeteti, većinom jestivih biljaka. Gotovo da nema naroda koji tu biljku ne koristi za jelo, a mnogi ju još uvijek uzgajaju. Vrtna kiselica, Rumex acetosa je kod nas najpoznatija uzgojena, ali i "divlja" vrsta štavelja.
U slobodnoj prirodi štavelji su valjda najzastupljenija jestiva zelena trajnica. Teško ih je točno determinirati jer se izgledom i veličinom prilagođavaju staništu, a vrlo su skloni i međusobnom križanju. Dvije najčešće vrste u blizini moje kuhinje su dva štavelja; oba dijele i narodni naziv - konjski štavelj. Prvi, o kojem je u receptu ovog puta riječ, se još naziva i kovrčava kiselica. Odlikuju ga dugi, veliki, uski, šiljasti prizemni listovi valovitog ruba i blago kiseli okus.

Slika: Kovrčavi štavelj - sada je vrijeme za pletenje ovih listova u pletenicu i sušenje. Zimnica koja ne zauzima puno mjesta a dobro će doći za koji mjesec kad nas bura ili snijeg zatvore u kuću, a prirodna ili ne, pijaca opusti...

Drugi štavelj, također jestiv prije razvoja cvijetne stabljike je Rumex obtusifolius, konjsko zelje, uličnjak. Razlikuje se od kovrčave kiselice širim, pri bazi okruglastim listom, pri vrhu često tupo zaobljenim. Obod lista je gladak, nema kovrča. Što se ovdje kaže - nije nagrišpan. Okus je nagorak.
Nađe se ovdje ponekad i pitomi štavelj, Rumex patientia, često ga nazivamo i srpsko zelje, no i engleski špinat.
Štavelj se za jelo bere na proljeće i na jesen, poslije prvih kiša.
A sada aveluk. To je namirnica armenijske nacionalne kuhinje - jako su ponosni na nju.
Impresionira dovitljivost tih nacionalnih kuhinja što sačuvaše jela iz "siromašne" prošlosti. Većina tih siromaških jela danas su hit.
Slika: Osušena pletenica štavelja uz malo začina je temelj brojnih zimskih jela



Aveluk je zapravo kovrčava kiselica ubrana u vrijeme vrhunca jestivosti i spletena u duge pletenice. Te pletenice se objese na suho i prozračno mjesto da se suše i tako konzerviraju.
Aveluk je obično zimska hrana, u vrijeme koje oskudijeva zelenim biljkama.
Pletenica osušenog štavelja se reže škarama na manje komade, dva puta prelijeva kipućom vodom i ostavlja po pola sata da se moči, rehidrira. Tek poslije toga se kuha, već prema receptima za razna jela.
Najpoznatiji specijaliteti armenijske kuhinje sa avelukom su salata i gusta juha.

A ovaj je moj!

Aveluk sa grahom, recept
Sastojci za 4 obilne porcije - 350 gr graha tetovca, 300gr aveluka; 4 polusuhe dimljene kobasice; 1 veća kapula; 3 - 4 mlade mrkvice; 3 - 4 režnja češnjaka; lovorov list; crvena ljuta paprika, sol. Masnoća.
Priprema - Dan ranije namočen grah skuhati kratko u prvoj vodi, ocijediti i nastaviti kuhati u drugoj vodi. Dodati lovor. Kada je grah mekan, odvojiti dio pa izmiksati kremasto i vratiti nazad.
Aveluk dva puta namočiti u kipućoj vodi, isprati hladnom vodom i dobro ocijediti pa sitnije narezati.
Na masnoći zažutiti narezanu kapulu i kolutiće mrkve, dodati na kolute narezane kobasice, ljutu crvenu papriku, kratko prepržiti, pa najzad staviti aveluk i češnjak te naliti vodom samo da ogrezne. Kuhati desetak minuta i spojiti sa grahom.
Sve zajedno još kratko prokuhati da se okusi prožmu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...