Preskoči na glavni sadržaj

Stola, Lavatera arborea - Martinjska juha


Velika biljna porodica Malvaceae ima za nas gurmane 3 važna roda -Lavatera arborea.
Predstavnici ovih rodova su nama najznačajnije vrste - crni sljez, drvolika stola i trandovilje. To su samo kod nas najrasprostranjeniji jestivi predstavnici vrsta iz porodice sljezovača.
S ljekovitog aspekta gledano, na prvom bi mjestu bio svakako bijeli sljez - Althaea officinalis, no ovdje su teme jestivost i samoniklost. Ni sa jestivog aspekta ništa ne fali bijelom sljezu, no više ga ima uzgojenog nego samoniklog.
Ono zbog čega je porodica sljezovača zapravo jako zanimljiva sa kulinarskog (ali i ljekovitog)) aspekta je lakoća izdvajanja sluzi. Naravno da postoje i drugi vrlo poželjni i zdravi nutritivni elementi, no na prvom je mjestu ipak ta sluz.

Slika: Listovi drvolike stole. Škare od 20 cm su tu radi usporedbe veličina, a dobro dođu i za odrezati listove.

Sve sljezovače to imaju u svim dijelovima biljke. I dok se bijeli sljez uzgaja baš zbog sluzi u korijenu, samonikle vrste bi bilo bolje ne iskapati. Jednostavno zato što je šteta. Sve su to trajnice i čim im iskopamo korijen, jasno da to više nisu.
Sve što nam treba za brojna slatka i slana jela, pa i vrlo privlačne, ukusne napitke naći ćemo posve dovoljno u cvijetu, listu i nezrelim plodovima. Bilo koja spomenuta biljka iz ove obitelji može se jednako koristiti.
Danas - drvolika stola a sutra Martinje.
Drvolika stola - Lavatera arborea, je priobalna, vrlo lijepa seljančica (za razliku od crnoga sljeza koji će niknuti i na gradskom asfaltu), često se smatra korovom jer se vrlo brzo rasijava, brzo raste i ne bira puno mjesto gdje će niknuti - od urednog vrta do stijene pored mora.
Od svih sljezova najbolje podnosi sol, ma najbolje podnosi sve nedaće obalne klime - sušu, vjetrove, opako sunce...
To je 2 - 3 m visoka razgranata trajnica, odrvenjele baze, zimi zadržava listove, a cvate od proljeća pa sve do rane jeseni.
Listovi su respektabilno veliki, oblika kao i u crnoga sljeza - Malva sylvestris, mekani i samtasto maljavi, a i cvijet je gotovo identičan - blijedo ljubičasti sa tamnijim prugama.
Nevješto oko će ta dva cvijeta teško razlikovati - no nije teško ako su još na biljkama - cvijet drvolike stole nam je u visini očiju, pa čak moramo i podići pogled - cvijet crnoga sljeza je često na samome tlu i jedva nešto malo iznad.
Listovi stole su jestivi - za variva i pirjani dok su mladi, no i veliki, stariji listovi bez peteljke su posve fini, ukusni i primjenjivi ako ih blenderom dobro smiksamo.
Ti veliki, stariji listovi su također vrlo dobri ako ih fermentiramo. O tome drugi put.
O Martinju neću. Tu nisam neki ekspert.
Juha od listova drvolike stole je vrlo ukusna i može se jesti i bilo koji drugi dan, no nakon proslave Martinja, to je blagotvorno jelo za one manje iskusne, ali i one sa previše iskustva u takvim proslavama.
Ako nemate drvoliku stolu u vinogradu ili dvorištu - jednako će dobro poslužiti i listovi crnoga sljeza.
Cilj ove juhe je osim uživanja u okusu, toplini i srkanja u veselom društvu, efikasno djelovanje i sastav:
- hidratacija;
- minerali i sol;
- nježna za želudac oporavlja zbog sluzi listova;
- malo energije (ugljikohidrati) - dovoljno smo kalorija već unijeli ranije;
- blago detoks djelovanje zelenog lisnatog, posebno ako dodamo i nešto soka od limuna.
Ova se juha na Martinje servira ciljano - zadnja, poslije svog jela i pića.
Martinjska juha, recept
Sastojci 15 velikih listova drvolike stole ili barem 30 crnoga sljeza;
1 kapula; 2 krumpira srednje velika; 5 mrkvi; snop listova celera; masnoća koju i inače koristimo u kući; limun; sol; vrhnje za kuhanje po želji (dobro je, tko ne bi poželio?!); 1,5 l vode.

Priprema: Na masnoći staklasto prepržimo sitnije narezanu kapulu i 2 od onih 5 mrkvi.
Dodamo sitnije narezan krumpir i također usitnjene listove celera i stole, pa nakon par zaveslaja drvenom kuhačom, samo da se listovi smire na vrućini, sada dodamo cijele mrkve i vodu.
Kuhamo dok krumpir posve ne omekša i počne se raspadati pod ubodom vilice.
Izvadimo one cijele mrkve iz juhe i narežemo ih na kolutiće, a sve ostalo stavimo u blender i fino smiksamo u kremastu, zelenu juhu.
Vratimo mrkvice u juhu, dodamo vrhnje za kuhanje radi okusa i još više kremoznosti, ponovo zagrijemo i serviramo uz kriške limuna.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...