Velika biljna porodica Malvaceae ima za nas gurmane 3 važna roda -Lavatera arborea.
Predstavnici ovih rodova su nama najznačajnije vrste - crni sljez, drvolika stola i trandovilje. To su samo kod nas najrasprostranjeniji jestivi predstavnici vrsta iz porodice sljezovača.
S ljekovitog aspekta gledano, na prvom bi mjestu bio svakako bijeli sljez - Althaea officinalis, no ovdje su teme jestivost i samoniklost. Ni sa jestivog aspekta ništa ne fali bijelom sljezu, no više ga ima uzgojenog nego samoniklog.
Ono zbog čega je porodica sljezovača zapravo jako zanimljiva sa kulinarskog (ali i ljekovitog)) aspekta je lakoća izdvajanja sluzi. Naravno da postoje i drugi vrlo poželjni i zdravi nutritivni elementi, no na prvom je mjestu ipak ta sluz.
Slika: Listovi drvolike stole. Škare od 20 cm su tu radi usporedbe veličina, a dobro dođu i za odrezati listove.
Sve sljezovače to imaju u svim dijelovima biljke. I dok se bijeli sljez uzgaja baš zbog sluzi u korijenu, samonikle vrste bi bilo bolje ne iskapati. Jednostavno zato što je šteta. Sve su to trajnice i čim im iskopamo korijen, jasno da to više nisu.
Sve što nam treba za brojna slatka i slana jela, pa i vrlo privlačne, ukusne napitke naći ćemo posve dovoljno u cvijetu, listu i nezrelim plodovima. Bilo koja spomenuta biljka iz ove obitelji može se jednako koristiti.
Danas - drvolika stola a sutra Martinje.
Drvolika stola - Lavatera arborea, je priobalna, vrlo lijepa seljančica (za razliku od crnoga sljeza koji će niknuti i na gradskom asfaltu), često se smatra korovom jer se vrlo brzo rasijava, brzo raste i ne bira puno mjesto gdje će niknuti - od urednog vrta do stijene pored mora.
Od svih sljezova najbolje podnosi sol, ma najbolje podnosi sve nedaće obalne klime - sušu, vjetrove, opako sunce...
To je 2 - 3 m visoka razgranata trajnica, odrvenjele baze, zimi zadržava listove, a cvate od proljeća pa sve do rane jeseni.
Listovi su respektabilno veliki, oblika kao i u crnoga sljeza - Malva sylvestris, mekani i samtasto maljavi, a i cvijet je gotovo identičan - blijedo ljubičasti sa tamnijim prugama.
Nevješto oko će ta dva cvijeta teško razlikovati - no nije teško ako su još na biljkama - cvijet drvolike stole nam je u visini očiju, pa čak moramo i podići pogled - cvijet crnoga sljeza je često na samome tlu i jedva nešto malo iznad.
Listovi stole su jestivi - za variva i pirjani dok su mladi, no i veliki, stariji listovi bez peteljke su posve fini, ukusni i primjenjivi ako ih blenderom dobro smiksamo.
Ti veliki, stariji listovi su također vrlo dobri ako ih fermentiramo. O tome drugi put.
O Martinju neću. Tu nisam neki ekspert.
Juha od listova drvolike stole je vrlo ukusna i može se jesti i bilo koji drugi dan, no nakon proslave Martinja, to je blagotvorno jelo za one manje iskusne, ali i one sa previše iskustva u takvim proslavama.
Ako nemate drvoliku stolu u vinogradu ili dvorištu - jednako će dobro poslužiti i listovi crnoga sljeza.
Cilj ove juhe je osim uživanja u okusu, toplini i srkanja u veselom društvu, efikasno djelovanje i sastav:
- hidratacija;
- minerali i sol;
- nježna za želudac oporavlja zbog sluzi listova;
- malo energije (ugljikohidrati) - dovoljno smo kalorija već unijeli ranije;
- blago detoks djelovanje zelenog lisnatog, posebno ako dodamo i nešto soka od limuna.
Ova se juha na Martinje servira ciljano - zadnja, poslije svog jela i pića.
Martinjska juha, recept
Sastojci 15 velikih listova drvolike stole ili barem 30 crnoga sljeza;
1 kapula; 2 krumpira srednje velika; 5 mrkvi; snop listova celera; masnoća koju i inače koristimo u kući; limun; sol; vrhnje za kuhanje po želji (dobro je, tko ne bi poželio?!); 1,5 l vode.
Priprema: Na masnoći staklasto prepržimo sitnije narezanu kapulu i 2 od onih 5 mrkvi.
Dodamo sitnije narezan krumpir i također usitnjene listove celera i stole, pa nakon par zaveslaja drvenom kuhačom, samo da se listovi smire na vrućini, sada dodamo cijele mrkve i vodu.
Kuhamo dok krumpir posve ne omekša i počne se raspadati pod ubodom vilice.
Izvadimo one cijele mrkve iz juhe i narežemo ih na kolutiće, a sve ostalo stavimo u blender i fino smiksamo u kremastu, zelenu juhu.
Vratimo mrkvice u juhu, dodamo vrhnje za kuhanje radi okusa i još više kremoznosti, ponovo zagrijemo i serviramo uz kriške limuna.


Primjedbe
Objavi komentar