Preskoči na glavni sadržaj

Trandovilje, Althaea rosea - Lutkice

 

Trandovilje, trndofil, lutkica, čovik, vrtni sljez, Althaea, Alcea rosea - su samo neki od naziva za zapaženu, vrlo dekorativnu biljku koju češće vidimo u vrtovima širom svijeta nego na njenim prirodnim staništima umjerenog pojasa samoniklu. Mnoge samonikle, što se kaže divlje, biljke završe u vrtovima i daleko od svojih prirodnih staništa jer su dekorativne, jestive, medonosne ili ljekovite. Trandovilje je sve to, pa ne čudi da i turisti sa sjevera Evrope prepoznaju trandovilje kada dođu na našu obalu. Jedino se čude zašto ga sadimo i izvan naselja, po kamenjaru. Toliko je uvriježeno mišljenje da je to vrtna biljka, da se čak i naziva - vrtni sljez. Kao da na primjer slonove nazivamo vrtni slon zato što ih većina nas vidi kako se tužno njišu s noge na nogu u kavezima zooloških vrtova po cijelom svijetu.
Trandovilje je trajnica koja počinje cvjetati tek u drugoj godini. To zbunjuje mnoge ljubitelje cvjetnjaka koji se nisu potrudili saznati više o posijanom ljepotanu, pa zaključe kako je sjeme slabo klijavo. Zato slijedeće godine, pod uvjetom da ne prekopamo vrt, imamo iznenađenje koje oduzima dah . Na vrlo visokim, snažnim, ponekad i slabo razgranatim stabljikama buknu veliki cvjetovi šireći se duž stabljike prema vrhu, ostavljajući iza sebe plodove oblika plosnate kape na režnjeve, za one maštovitije više nalik letećim tanjurima što ih nikada nisu vidjeli, ali žive u nadi da hoće.
Ako je suditi i po ozbiljnoj literaturi na tu temu, jestiva je cijela biljka - od mladih izdanaka, preko mlade rozete listova, oguljene stabljike do lijepih cvjetova i plodova. Probala sam sve. Listove, izdanke i stabljiku ne preporučujem. Za moj ukus su previše dlakavi i grubi - izuzetak su oni najmlađi listovi, tek izvirili iz tla... Starije, kako god ih pripremila, ostavljaju dojam kao da jedem pijesak. Čak imaju i isti okus. Zato cvjetovi sve nadoknađuju. Mekani i bogati sluzi, daju jelima diskretan cvjetni miris i svilenu teksturu. Nekim jelima tipa džemovi, juhe, kreme, sladoledi ili čajevi i boju. Ako su čajevi jelo. Sudeći po najčešćim objavama u "Samoniklom jestivom bilju", jesu.
U neka davna vremena, još prije interneta, djeca su se zabavljala praveći od ovih cvjetova lutkice, pa je i biljka tako nazivana umjesto nepoetičnog, teško izgovorljivog naziva - trndofil.

Lutkice, recept
Sastojci - otvoreni cvjetovi trandovilja: jaja, brašno; mlijeko; ulje; prašak za pecivo ako vam se ne da tući bjelanjak u snijeg; malo soli te malo ruma ili esencije vanilije.
Šećer u prahu za posipanje.
Priprema - Cvjetovima odrezati tučkove sa prašnicima i zelenu, dlakavu čašku.
Od brašna pomiješanog sa praškom za pecivo, jaja, ulja, mlijeka, ruma i malo soli umutiti malo gušće tijesto nego za palačinke, pa u to umakati pripremljene cvjetove i pržiti ih na dobro zagrijanom ulju.
Vaditi pržene cvjetove na kuhinjski upijajući papir, a zatim ih poprašiti šećerom u prahu.
Servirati uz višnje iz kompota ili neki od mirisnih džemova.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...