Preskoči na glavni sadržaj

Trnjina, Prunus spinosa - Sirup od trnjina i jabuka



U široj okolici moje kuhinje koja obuhvaća dio morske obale u Velebitskom kanalu te južne obronke Velebita, upravo je sada vrijeme sazrijevanja plodova mnogih šumskih voćkarica.
To je posebna grupa samoniklih grmova i stabala jestivih plodova, veoma važnih za očuvanje vitalnosti i otpornosti šumskih ekosustava.
U ove voćkarice jesenskih plodova toga kraja spadaju trnjina, mukinja, divlja jabuka i kruška, drijen , jarebika, lijeska, fafarikula, kupina, divlja ruža i tisa. Rašeljka i divlja trešnja su još početkom ljeta dale svoj doprinos bioraznolikosti i sada ponovo cvatu. Uzalud. Prevarila ih je topla jesen i par obilnijih kiša.
Trnjina, crni trn, trnula se pojavljuje kao vrlo niski, gotovo puzeći grm na suhome kršu kojeg redovito brije jaka bura, zatim često kao grm prostrane, razgranate krošnje u sastavu makije, te najzad i kao nisko stabalce na terenima bogatijeg tla sa dovoljno vlage.
Ta je listopadna, sveprisutna voćkarica među prvima koje procvatu u proljeće i među zadnjima na jesen i zimu koje čuvaju zrele plodove.
Česta tvrdnja da je trnjina jestiva tek poslije nekoliko mrazova, jednostavno ne važi u ovim krajevima. Tu nema mraza baš svake godine. A zrelih, sočnih trnjina ima.
Okus plodova trnjine je opor i kiseo. Nije baš nešto za poželjeti pozobati u značajnijim količinama. Pticama taj okus ne smeta. Jako se vesele zrelim plodovima.
Prerađevine tipa marmelada, kvasina, alkoholna pića, žele ili sirup od trnjine same ili u kombinaciji sa drugim voćem su već nešto što bi bilo šteta propustiti.
Oni kojima su vrhunac kulinarskog i gastronomskog dometa čajevi, također bi sada trebali krenuti u akciju prikupljanja ovih plodova.
Sirup je višenamjenska prerađevina. Nemaštoviti će ljudi koristiti sirup samo kao bazu raznih pića ili jednostavan preljev preko slastica, najčešće palačinki. Sve je to dobro, no postoji i puno bolje!
Sirup od trnjina i divljih jabuka je zbog bogatstva pektinom gust i bez puno šećera, pa je idealan sastojak voćnog sladoleda, finog likera, panakote, krema za torte i kolače, a samo malo dužim iskuhavanjem pretvorit će se u žele bez potrebe dodavanja nekih drugih zgušnjivača.
Sirup od trnjina i jabuka, recept
Sastojci - na svakih pola kilograma zrelih trnjina treba isto toliko očišćenih i na kockice narezanih jabuka, te šećera upola manje od izmjerenog, otkapanog soka.

Priprema - Jabukama odrezati oštećene dijelove, ukloniti jezgru i narezati ih na sitnije kockice.
Na količinu od ukopno 1kg voća (trnjine i očišćene jabuke zajedno) treba dodati 6 dcl vode (to su 3 čaše) i zakuhati do ključanja, a onda stišati plamen i krčkati dok ne počne pucati kožica trnjina, a jabuke omekšaju. To će se dogoditi za samo desetak minuta kuhanja.
Sada je vrijeme za izmaknuti voće sa štednjaka, pa kada se malo ohladi, grubo ga izgnječiti onom alatkom za krumpir pire ili nekim od električnih miksera.
Dobivenu kašu treba izručiti u kuhinjsko žičano cjedilo ispod kojega
je obavezno staviti posudu u koju će kapati sok. Bez te posude je sav trud uzaludan.
Za dobar, nezamućen, idealan sirup, treba pustiti da tekućina sama otkapa, bez miješanja ili pritiskanja kaše u cjedilu. To traje satima, obično se kaže - preko noći, no nije obavezno nadgledanje, jednostavno prespavajmo taj dio procesa ili se bavimo nekom drugom, zabavnom aktivnošću.
Tako otkapan sok sada treba izmjeriti čašama i na svake dvije čaše soka dodati jednu čašu šećera i ponovo zakuhati, samo da se šećer rastopi.
Duljim kuhanjem možemo dobiti žele, ali to je druga priča.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...